Priča koju život piše: Otac joj ubijen, majka umrla od gladi, ona bila đavolje dijete- balet joj spasao život
Mihaela de Prins iz Sijera Leonea (17), siroče čijeg su oca ubili naoružani pobunjenici, dok joj je majka umrla od gladi, a nju samu su zbog kožnog oboljenja u sirotištu zvali "đavoljim djetetom", nedavno je imala svoj samostalni baletski debi u pozorištu "Joburg" u Južnoj Africi. Put koji je u međuvremenu prešla djeluje kao filmska priča.
Vratimo se u doba dok je u Sijera Leoneu buktao građanski rat. Djevojčica, koja se tada zvala Mabinti Bangura, ugledala je jednog dana ispred kapije sirotišta u kojem je živjela nešto što joj je djelovalo kao vizija iz drugog svijeta. Časopis u kojem je bila fotografija balerine.
- Izgledala je toliko lijepo i srećno, da sam iscjepala tu sliku i sakrila je u donji veš. Svako veče sam je gledala i sanjala da izgledam kao ona - priča Mabinti, sada Mihael,a u intervjuu londonskom "Gardijanu".
Djevojčicu čijeg su oca pobunjenici ubili kada joj je bilo samo tri godine, dok su joj majka i braća pomrli od gladi, a nju ujaci odveli u sirotište jer nisu mogli da je hrane, čekalo je, međutim, još teških dana. Zbog kožne bolesti vitiligo vaspitači u obdaništu su je zvali "đavoljim djetetom", a u redu za hranu i odjeću uvijek je bila posljednja. Ali, dragocjena, sačuvana slika balerina ulivala joj je snagu.
- Stalno sam bila gladna. Uopšte ne znam kako sam preživjela - kaže Mihaela.
Novi život u Americi: Svi su mi izgledali kao vanzemaljci
Jedinu vaspitačicu koja ju je voljela i koja se trudila da Mihaela ne umre od gladi i da ponešto nauči, pobunjenici su ubili u poodmakloj trudnoći. Ipak, Mihaela je u sirotištu stekla i drugaricu za cio život, Miu, koja joj je kasnije postala i usvojena sestra.
Kada je sirotište bombardovano, djevojčice su premještene u više kilometara udaljeni izbjeglički logor. Tu je 1999. godine bračni par iz Nju Džersija, Čarls i Elen de Prins, došao su u logor sa željom da usvoje dijete. Odabrali su Miu. Ali, kada im je rečeno da Mihaela vjerovatno nikada neće neći dom, odlučili su da usvoje i nju, a potom i treću djevojčicu, Marijel.
Usvajanje joj je donijelo novo ime i nov život, ali dolazak u SAD je bio neobičan.
- Preturala sam majci po torbi, jer sam mislila da tamo svi nose baletske patike i da ih uvijek imaju kod sebe. Kad me je pitala šta radim, pokazala sam joj moju sliku - priča Mihaela.
Majci je rekla da hoće da bude to, ili ništa, na šta joj je ona odgovorila:
- Dobro, ali moraćeš mnogo da vježbaš!
Želja joj je da u Sijera Leoneu otvori baletsku školu
- Vježbala sam i sada sam tu gdje sam - kaže Mihaela, koja je uz podršku roditelja završila Baletsku školu "Žaklin Kenedi Onazis" Američkog baletskog pozorišta u Njujorku.
U pokušaju da dođe do velikih baletskih uloga, na putu joj se, međutim, ispriječila boja kože. Amerika još nije spremna za crnu balerinu u ulozi Marije u "Krcku oraščiću", pa zato Mihaela baletski debi ima u Južnoj Africi. Za ovu hrabru djevojku, koja je prošla toliko muka, ovo je "problemčić" i riješena je da ne pristaje na sterotipe vezane za boju kože u baletskom svijetu.
Želja joj je da odigra glavne uloge u "Labudovom jezeru", "Uspavanoj ljepotici" i "Romeu i Juliji". Jednog dana, možda, i da se vrati u Sijera Leone i tamo otvori baletsku školu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
