Predsjednički avion - Kremlj u vazduhu VIDEO
MOSKVA - Ruska"letjelica br. 1", odnosno predsjednički avion "IL-96-300PU", razvija maksimalnu brzinu od 900 kilometara na sat i ima četiri mlazna motora /dok mnogi strani putnički avioni imaju po dva/ - to je avion opremljen svim potrebnim tehničkim srestvima, komforan i prostran.
Ova letjelica ima i standardnu putničku verziju za 300 putnika. Projektovan je još osamdesetih godina 20. vijeka u Voronješkoj tvornici aviona.
Putnički avion "Il-96" smatran je najperspektivnijim ruskim modelom i svojevrsni je vrhunac ruske konstruktorske škole.
Ali, za avio-kompanije predstavljao je veliki trošak, jer četiri motora zahtijevaju dvostruko više goriva i troškova održavanja od stranih modela.
"Avion ruskog predsjenika ima četiri motora, ako dva otkažu, on može letjeti uvis, spuštati se, manevrisati i obaviti let", pojašnjava general Vladimir Popov.
Čak i sa samo jednim motorom predsjednički avion može preći 800 kilometara i sletjeti.
"Postoji niz razloga zašto se danas kao vladin avion koristi žIl-96ž", objašnjava zaslužni pilot Rusije Vladimir Talanov.
"Kao prvo, to je zaista vrlo pouzdana i sigurna letjelica, što potvrđuje i njena višegodišnja eksploatacija. Osim toga, to je element prestiža za rusku državu. Ne može lider svake zemlje sebi priuštiti da leti 'svojim' avionom koji je napravljen snagama vlastite zemlje" - ističe on.
Predsjednički "Il-96", koji danas koristi Vladimir Putin, usavršavan je pet puta od trenutka nastanka, a posljednji put prije nekoliko mjeseci.
Opremljen je specijalnim komunikacijskim sistemima, u stanju je da šalje šifrovane poruke sa bilo koje visine u bilo koju tačku svijeta po svim komunikacionim kanalima.
U njemu je i oznaka "PU" - "komandni punkt" koji je opremljen i "nuklearnim dumetom".
Avion posjeduje radarsku, radio-tehničku, optičko-elektronsku i vizuelnu kontrolu.
Sva oprema postoji u dva primjerka za slučaj vanredne situacije, a neki tipovi aparature postoje i u nekoliko primjeraka.
Za projektovanje rasporeda prostorija i tehničke opreme bili su zaduženi stručnjaci za vazduhoplovnu opremu austrijskog odjeljenja kompanije "Dajmond Erkraft industri".
Podaci o tome što se konkretno od opreme nalazi u avionu zaštićeni su kao državna tajna.
Mnogo više se zna o običnim stvarima koje čine život u predsjedničkom avionu.
U avionu su uslovi za rad i život dobri kao i u Kremlju: radni kabinet predsjednika, nekoliko soba za sastanke, konferencijska dvorana, soba za odmor za predsjednika i salon za goste, mini sportska dvorana, mjesto za jelo, bar, tuš-kabine i poseban medicinski blok za reanimaciju i pružanje hitne pomoći.
Sve je dizajnirano u svijetlim tonovima sa detaljima u bojama ruske zastave, a za ukras su korištene slike na istorijske teme koje su izvezli majstori Pavlo-Posadske tvornice svile.
Procjene o tome koliko sve to košta - razlikuju se.
Tako je 2013. godine administracija predsjednika naručila dva ovakva aviona: jedan za 3,8 milijardi rubalja /52 miliona dolara/, a drugi za 5,2 milijarde rubalja /71 milion dolara/.
Zapravo, pojam "letjelica br. 1" ne odnosi se na samo jedan avion. Uvijek postoji nekoliko istih rezervnih predsjedničkih aviona: sa osiguranjem, osobljem, novinarima.
Rezervni avion prati "glavni" sa zakašnjenjem od 15-20 minuta. U slučaju neispravnosti i slijetanja glavnog aviona, rezervni treba preuzeti putnike i prevesti ih dalje, navodi "Ruska riječ".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
