Pranje novca uz blagoslov

Jer to je banka, glavna finansijska institucija i države Vatikan i čitave Katoličke crkve.

Naravno da su se ovozemaljski namjesnici Hristovi valjda još od svetog Petra morali baviti i blagajnom crkve, ali u ovoj formi finansijska institucija Vatikana postoji tek od 19. vijeka. Svoje današnje ime je dobila posljednjih dana fašističkog režima u Italiji, 1942. godine, ali je u svojoj prošlosti uvijek nanovo dolazila na naslovnice zbog optužbi za nečiste poslove i povezanosti sa organizovanim kriminalom i potkupljivim političarima.

Novo dno je Institut za religiozna djela dostigao ostavkom direktora banke Etorea Gotija Tedeskija. Kako je objavljeno, "uprkos brojnim upozorenjima, on nije ispunio određene zadatke od izuzetne važnosti".

Šta to znači, Vatikan nije želio da objašnjava, pa su tako još više narasla krila raznim spekulacijama i nagađanjima.

Italijanski mediji nagađaju da je i ova ostavka povezana sa takozvanim "Vatileaks" skandalom. U toj aferi su do medija dolazili povjerljivi spisi Svete stolice, uključujući i finansijsko poslovanje Vatikana.

Ali, određenu ulogu bi mogle da imaju i ranije istrage protiv direktora Vatikanske banke zbog prekršaja propisa protiv pranja novca, iako su te istrage obustavljene.

Zapravo, ni drugi bankari i stručnjaci za banke ne znaju tačno što da misle o Vatikanskoj banci:

- To je sasvim posebna banka. Banka koja upravlja milijardama, a nadzire i brojne nekretnine. To je banka koja je aktivna na finansijskim tržištima u ime Vatikana i posebna je po tome što je to vjerovatno jedna od najnetransparentnijih banaka na svijetu. I naravno, kad neka banka toliko krije svoje poslovanje, onda mora računati s tim da će o njoj kolati različite priče i spekulacije - objašnjava Volfgang Gerke, predsjednik finansijskog centra Bavarske.

Tom "posebnom bankom" Katoličke crkve mnogo se bavio i italijanski novinar Đanluiđi Nuci. U svojoj knjizi "Vatikan d.d." piše o uticaju Vatikanske banke na politiku, o pranju novca, o navodnom učestvovanju u likvidacijama nepoželjnih i o vezama sa još mutnijim poslovima mafije i organizovanog kriminala.

Tedeski takođe nije želio ništa da kaže o razlogu svoje ostavke i to, kako se izrazio, "iz ljubavi prema papi".

Na taj položaj je došao jer je važio kao stručan i pošten bankar, ali italijanskoj novinskoj agenciji Ansa sada govori kako je bolje da ćuti, inače će reći ružne riječi. Upravo je ovaj bankar 2009. iz španske banke Santander doveden u Vatikansku banku kako bi "očistio" probleme u crkvenoj finansijskoj instituciji.

Da li je i on krenuo starom tradicijom mutnih poslova ili potpuno suprotno od toga, možda je bio previše revnostan u "čišćenju" pa je tako izazvao bijes mnogih moćnika u crkvi, o tome javnost i mediji mogu samo da nagađaju.

Italijanski novinar Nuci objašnjava da se u svojoj knjizi bavi (ne)djelima banke prije pontifikata sadašnjeg pape. Ali i dodaje da je i ovaj papa, baš kao i svi njegovi prethodnici, nastavio sa tradicijom zida ćutanja o finansijskim poslovima crkve - što već po prirodi same stvari pogoduje ucjenama, korupciji i pranju novca.

Bavarski bankarski stručnjak s druge strane priznaje da su se neke stvari, barem na riječima, počele mijenjati:

- Papa se pobrinuo da je banka spremnija - što je prije uporno odbijala - da se povinuje evropskim standardima o transparentnosti poslovanja banaka. Ali to ne funkcioniše samo tako. Mi svi još ne znamo kako radi ta banka i da li se ipak bavi pranjem novca - priznaje Gerke.

Jedan od malobrojnih koji to zna su i Tedeski i članovi nadzornog odbora Vatikanske banke. Gerke upozorava da su to, doduše, predstavnici Kurije, ali koji nisu tek zadubljeni u molitvu i meditaciju, nego i te kako imaju iskustva na tržištu kapitala.

Zapravo, jedan od onih koji je znao šta radi taj Institut za religiozna djela je bio i preminuli monsinjor Renato Dardocije, jedan od najbližih saradnika pape Jovana Pavla Drugog, koji se pobrinuo da njegove bilješke dospiju do javnosti - upravo preko Nucija.

Kada je riječ o sadašnjem poslovanju Vatikanske banke, još uvijek se zna veoma malo. Zapravo se ne zna ni da li je hapšenje papinog batlera Paola Gabrijelea, koji je optužen za krađu tajnih podataka iz Vatikana i njihovo objavljivanje na Vatileaksu, povezano s ostavkom Tedeskija i na koji način.

Ali, Vatikan je mjesto gdje već dva milenijuma sakupljaju iskustva kako da čuvaju tajne. A ako već postoji "tajna vjere", onda je logično da postoji i "tajna riznice Vatikana" koja bi lako mogla ostati daleko od očiju javnosti još koji milenijum ili dva.

Andreoti

I bivši italijanski premijer Đulio Andreoti je imao tajni račun kod te finansijske institucije, preko kojeg je prošlo više od 60 miliona evra.

PRIREDIO: Milenko Kidnl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.