Popravljači duša iz Diseldorfa

Jean Mamadou Mpolondo je veliki čovjek širokih ramena i snažnih ruku. Ipak, taj utisak snage vara jer je taj 49-godišnjak slomljen čovjek. Njegove oči su mrtve i teško mu pada da druge ljude pogleda u lice - iz srama. Govori tečno tri jezika, ali dugo vremena nije htio ništa govoriti o onome što mu se dogodilo.

Jean Mamadou Mpolondo je bio policijski inspektor u svojoj otadžbini, Kongu. Štaviše, bio je trener nacionalne bokserske reprezentacije i bio je sretan u braku sa ženom i četvoro djece. Međutim, to se promijenilo preko noći.

Jednog dana su ga napali na ulici i nedugo poslije se našao u zatvorskoj ćeliji. Sve do danas ne zna zašto je optužen. U zatočeništvu je doživio najgore što je mogao zamisliti:

- Noću su me drugi zatvorenici učinili ženom - priznaje. Još uvijek ne može izreći riječ 'silovanje'. Veliki, snažan čovjek koji se naučio brinuti za red i pomagati drugima u zatvoru nije mogao pomoći niti sam sebi.

Nekako mu je uspjelo da pobjegne. To je bilo prije tri godine i od tada nije vidio svoju porodicu. Slučajno je dospio u Njemačku. Tamo je osjetio koliko je sam i koliko pati zbog onoga što mu se dogodilo. Sudbina ga je dovela u Psihosocijalni centar u Diseldorfu.

I to je, smatra on, bila njegova velika sreća: "Uvijek se nađe kuća u kojoj se čini dobro!" Pripovijeda kako je tamo primljen bez predrasuda, iako nije znao njemački. Takva otvorenost mu je dala povjerenje da ispriča sve što ga muči. Danas, kaže, može čak i sa ženama razgovarati o svojim problemima, prenosi Dojče vele.

Anete Vindgase se sramežljivo smiješi kad sluša takve riječi hvale za instituciju koju vodi.

- Ljudi koji ovdje dolaze nisu samo stranci u novoj okolini, nego se ne znaju snaći ni u emocionalnom haosu koji vlada u njima. Vraćaju im se slike proživljenog užasa, muči ih sjećanje na traumatske doživljaje, teško mogu spavati, žive u stalnom strahu i imaju problema s koncentracijom - objašnjava direktor socijalnog centra.

Prvi zadatak terapeuta centra smještenog u starom jezgru Diseldorfa je da izbjeglice uvjeri da su sve to normalne reakcije na događaje koji nisu bili normalni i da se ne moraju bojati da će poludjeti od svega što im se dogodilo.

To znači posvetiti mnogo vremena izbjeglicama kako bi se izgradilo međusobno povjerenje: "Dajemo im do znanja kako su dobrodošli, ali im dajemo i sigurnost jer poznajemo metode za koje znamo kako i iz naizgled bezizlaznih situacija vode prema dobrom."

Većina od osam terapeuta u centru su i sami stranog porijekla. Snalaze se na dvanaest jezika, ali ako im i dođe neko koga ne mogu razumjeti pomažu im prevodioci.

Terapeuti preporučuju pacijentima metode i vježbe da bi lakše izašli na kraj sa simptomima njihovih trauma, na primjer kako izaći na kraj sa svojevrsnim "psihološkim okidačima", trenucima koje ih vraćaju u ono što su preživjeli i pretrpjeli.

Jedna od vježbi jeste svjesno ostati "ovdje i sada", u bezbjednoj Njemačkoj i daleko od onoga što se dogodilo. Vindgase traumu upoređuje s ranom na tijelu: rana će možda zacijeliti, ali ožiljak će ostati. On će možda ponekad boljeti, ali se s njime može živjeti. Cilj terapije jeste da i te traumatske doživljaje smjestiti na sporedno mjesto u prošlosti pacijenta, umjesto da ih one čitavog života muče kao središnje mjesto njihove biografije.

Zato, kako kaže voditeljka centra, treba tražiti nove izvore snage kako se "ne bi stalno gledalo u svoju dušu i na ono što je u njoj polomljeno."

Ipak, Jean Mamadou Mpolondo tvrdi da mu je terapija u tom centru "spasila život".

Hoće li opet vidjeti svoju ženu i djecu? To ne zna, ali zna u svakom slučaju, da se u Kongo više nikad neće vratiti.

- Kad bih ovdje imao za to mogućnosti, rado bih mališane učio da boksuju - kaže i dodaje da ta nada na trenutak u njegove oči vraća život.

Liste čekanja

Takav centar kakav djeluje u Diseldorfu zavisi o donacijama, kako države i opštine, ali i iz Ujedinjenih nacija i Evropske unije. Nažalost, liste čekanja izbjeglica iz zemalja kao što su Čečenija, Avganistan i Kongo su dugačke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.