Ovdje se za fudbal živi i umire VIDEO

Miloš Vasiljević
Ovdje se za fudbal živi i umire VIDEO

Sve samo ne običan sport. Religija. Život. I smrt.

To je fudbal u Južnoj Americi. Odrastanje u favelama i  strast koja prelazi granice realnog, uz karnevalsko navijanje, izdvaja ih od ostatka svijeta. Tamo se još uvijek igra zbog publike, a ne zbog novca.

Između fanatizma i dijagnoze, ljubavi i mržnje, takva opsesija fudbalom bi u ostatku svijeta bila praćena ozbiljnim ispitivanjima. Tamo se od vikenda do vikenda čeka meč voljenog kluba koji je praznik apsolutno za sve. Sa istom posvećenošću prate ga mladi, stari i žene, a dijete već prije polaska u školu zna sve o igri na dva gola. Vrela južnjačka krv posebno kuva u Argentini i Brazilu, a rivalitet Rivera i Boke smatra se najvećim na planeti.

Novinar i komentator Arene sport Filip Marković najviše prenosi mečeve elitnog ranga argentinskog fudbala, a za “Glas Srpske” približio je kako to sve izgleda. Uz to prethodni vikend prenosio je i finale Kopa libertadores, gdje je Fluminense bio bolji od Boke, a zbog neuspjeha voljenog kluba iz Buenos Ajresa jedan navijač je i izvršio samoubistvo.

- Tamo fudbal nije najvažnija sporedna stvar na svetu, oni žive za fudbal, više je od ljubavi, strasti i to nije floskula, on je religija. Videli smo klipove gde malo dete prodaje “soni”, a otac motor kako bi došli da bodre svoju Boku u Rio de Žaneiro - rekao je Marković.

 

Prema njegovim riječima, jasno je da je Južna Amerika kvalitetom ispod Evrope, ali oni su jedini koji su zadržali staru strast, koja je nekada bila i u Evropi.

- Tamo igrači ne zarađuju milione kao u Evropi, igraju iz ljubavi, a videli smo koliko je trofej značio Marselu koji je bio najbolji levi bek na svetu, pet puta bio šampion Evrope i četiri puta prvak sveta. To najbolje objašnjava dolazak u Fluminense, osvajanje Kopa libertadores i da kaže kako mu je to najvažniji trofej u karijeri - rekao je Marković.

Ulični fudbal u Brazilu i Argentini početna je stanica koju niko i ne pomišlja da preskoči.

- Mnogi fudbaleri naučili su da igraju u favelama, neki su napravili ozbiljne karijere. Radio sam prenos kada je Boka juniors igrala u La Plati kojom prilikom je jedan navijač poginuo, policija je bacila suzavce, ali on nije hteo da napusti tribinu. Ove godine na meču Rivera njihov navijač je skočio sa vrha tribine. Njima strast prelazi u ekstremno, radio sam i derbi Rosarija gde su navijači pucali na kuću bake Maksija Rodrigeza, što je potpuno ludo i puno je sličnih situacija kroz istoriju - rekao je Marković.

Kako kaže, Argentina je nešto posebno, oni su “ludaci”.

- Svi svetski mediji nakon velikog finala Kopa libertadores imali su slične komentare: “Ovo je fudbal”. Tako i jeste, nesporno je da kvalitet nije kao u Evropi, ali se igra do koske, sudija svira samo kada vidi “krv”. Evropu su pojele silne pare, nema više te strasti kao kod njih - rekao je Marković.

On je akcentovao i to da puno iskusnih igrača pred kraj karijere zbog strasti bira Brazil ili Argentinu.

- Edinsonu Kavaniju najveći san u karijeri je da postigne gol u “superklasiku” na “La Bombonjeri” i da se popne i trese ogradu kao pauk - rekao je Marković.

I kako kaže, puno je takvih primjera.

- Anhel di Marija osvojio je Ligu šampiona sa Real Madridom i sutradan istetovirao grb Rosarija, što najbolje opisuje i stanje šta velikim zvezdama znači fudbal i klub za koji navijaju - kazao je Marković.

On naglašava da u Brazilu Flamengo ima najveću bazu navijača, dok u Argentini tu prednjače Boka i River.

- To je strast koja prevazilazi zdrav razum, ali kod njih je to normalno. Na utakmice dovode i malu decu i ne samo to nego i one od tek nekoliko meseci, to je bolest. Žive za Boku, za River, sa Flamengo, Fluminense - rekao je Marković.

Fenomen južnoameričkog fudbala za “Glas Srpske” približio je i sportski novinar i sociolog sporta Boris Latinović, koji naglašava pitanje temperamenta i karaktera.

- Fudbal u Evropi posljednjih deset godina postaje profitabilna grana industrije i zabave, dok se u Južnoj Americi zadržao u okvirima igre. Zahvaljujući tome i dalje imamo karnevalsku atmosferu, a manje je bitno da li je u pitanju Argentina, Brazil, Čile ili Peru pa čak i Meksiko iako su geografski Srednja Amerika - rekao je Latinović.

 

Dodaje da u tamošnji fudbal nije uplivala toliko velika količina novca kao u Evropi i još uvijek nije izgubio dušu.

- Ljudi nisu postali osakaćeni, dolaze na stadione, uživaju i prave nezaboravnu atmosferu - rekao je Latinović.

Kako kaže, Brazil i Argentina nose južnoamerički fudbal i sve kreće iz favele.

- Ljepota igre može se podići iz siromaštva i iz te želje, kao što je recimo primjer Dijega Armanda Maradone. Svakako, tu su i endemi poput Rikarda Kake koji je došao na veliku scenu iz bogate porodice. Međutim, socijalna struktura i geneza stvara takav temperament i takvo okruženje se stvara da fudbalom iz bijede i siromaštva pokušavaš da se iščupaš - rekao je  Latinović.

Ipak, kada uspiju da se domognu Starog kontinenta i najboljih evropskih klubova, mnogi od igrača požele da se što prije vrate u Brazil. Oni naprave ozbiljne karijere jer imaju raskošan talenat.

- Južnoamerikanci imaju problem, ne mogu da zadrže kontinuitet dobrih igara, jer ih “ljepota života” odnese u nekom drugom pravcu, kao što su recimo slučajevi Ronaldinja, Romarija ili Adrijana. Ne traju dugo na vrhunskom nivou, ali dok traju to je čarolija. Adrijano je bio snažan, imao je jak udarac, bio je eksplozivan i imao je nezgodan taj prvi korak. On je tipičan igrač koji je iznikao iz favele i “obrnuo igricu” i vratio se u favelu. Ronaldo Nazario de Lima je fenomen uz Maradonu koji najslikovitije dočarava tu Južnu Ameriku i čari fudbala - rekao je Latinović.

Derbiji

Za Filipa Markovića bez dileme “superklasiko” je najveći derbi na svijetu. Ipak, ono što nude Njuels i Rosario, kako kaže, magično je, a taj derbi nešto je što rijetko koji duel može da donese na svijetu. Tu je i derbi Aveljanede između Rasinga i Indepedientea.

- U Buenos Ajresu imate ljude koji tamo jedva preživljavaju, ali se živi od vikenda do vikenda, samo se gledaju utakmice. Uđeš u prodavnicu, svi nose žuto-plave ili crveno-bele dresove. Retko gde oko stadiona možeš da vidiš ljude normalno obučene - kazao je Marković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana