Ovaj ponor u Sibiru izdržavao je Sovjetski savez

Blic.rs
Ovaj ponor u Sibiru izdržavao je Sovjetski savez

U zabiti Sibira ruski gelozi su 50-ih godina prošlog vijeka otkrili kimberlit, mineral koji često ukazuje na prisustvo dijamanata, nakon čega je tu nastao rudnik dijamanata Mir i grad od 37.000 stanovnika po imenu Mirnji. Više od 1,5 kilometara široka rupa koja je ostala nakon iskopavanja druga je sada najveća na površini Zemlje.

Sajt gizmodo.com piše da je je krajem 40-ih godina prošlog vijeka Sovjetski savez imao očajničku potrebu za dijamantima, ne samo zbog materijalne vrednosti, već i za industrijsku namjenu kao udarnih dijelova velikih bušilica.

Zbog toga je Staljin poslao tim istraživača u bespuća Sibira i oni su na njegovom sjeveroistočnom kraju pronašli ono šta su tražili. Osnovali su tu rudnik i grad na njegovom obodu koji sada zastrašujuće stoji na samoj ivici ogromne provalije.

Masovna proizvodnja tamošnjih dijamanata bila je od velike važnosti za sojvetsku državu. Neobičan je podatak da su svi dijamanti, poznati kao "Srebrni medvjedi" bili iste veličine i oblika. "De Bersu", vodećem kartelu svjetskih kompanija za proizvodnju i trgovinu dijamantima, nije bilo baš najjasnije kako Sovjeti uspijevaju da im isporuče toliko veliki broj jednakih dragulja i to sve iz jednog jedinog rudnika koji prema proračunima "De Bersa" nije imao toliki kapacitetet.

Ipak, "De Bers" je bio primoran da ignoriše sumnju i otkupljuje dijamante, jer bi sovjetska vlast u suprotnom ponudila dragulje na slobodnom tržištu preplavljujući ga dijamantima i tako im obarajući cijenu. Pošto nezavisnih istraga nije bilo u SSSR-u, misterija "Srebrnih medvjeda" nikada nije riješena.

  Rudnik Mir zatvoren je tokom prve decenije 21. vijeka, ali ispod njegove ogromne provalije "živi" na desetine tunela u kojima mašine razbijaju stijene u potrazi za dijamantima. Proizvodnja je i dalje impresivna i iznosi oko dvije tone dragulja godišnje.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana