Okruženje opažamo sa sedam čula, tvrde arhitekte

Arhitekte koje se bave „načinom na koji doživljavamo stvari, dakle značenjima koje stvari imaju u našem iskustvu“, kako je to protumačeno u grani filozofije poznatoj kao fenomenologija, bave se potpunijom slikom o tome kako percipiramo naše okruženje.

Više čula

Osim tradicionalnih pet čula, neurološka ispitivanja takođe istražuju propriocepciju (osjeti koje imamo u mišićima, njihov položaj i pokret) i vestibularni sistem, koji reguliše osjećaj orijentacije i ravnoteže u prostoru.

Naučnici takođe istražuju čulo koje se zove „interocepcija“ koje se odnosi na percepciju senzacija iz našeg tijela. Nešto slično kao kad kažemo da imamo leptiriće u stomaku.

Fenomenologija u arhitekturi

Dok su arhitekte iz različitih kultura i vremena dugo razmatrale čula i dizajn, pojam fenomenologije, koju je artikulisao filozof Martin Hajdeger, u arhitekturu je uveo početkom sedamdesetih godina Norvežanin, Kristijan Norberg-Šulc, teoretičar arhitekture.

Fenomenologija u arhitekturi se odnosi na promjenu fokusa na koji se korisnicima predstavljaju rješenja. Osim Norberg-Šulca, arhitekte Juhani Palasma i Alberto Perez-Gomez razvili su ovaj pristup, a arhitekte Stiven Hol i Peter Cumtor dizajniraju na osnovu ovih teorija.

Razmišljanje o pristupu

Naša percepcija kada prilazimo nekoj zgradi, gradu ili objektu u okruženju zavisi od više činilaca.

Kada prilazimo nekom gradu usred pustinje naš doživljaj je potpuno drugačiji nego kada ulazimo u grad okružen šumom.

Granice i okvir grada u pustinji je očigledan, i učiniće nam se da nam je potrebno više vremena da stignemo do njega nego što smo očekivali. Kada ulazimo u grad okružen šumom, našu pažnju privlači drveće, okoliš, životinje, i čini nam se da nam je trebalo mnogo manje vremena da stignemo do njega.

Kada je riječ o zgradama, prvo im prilazimo, zatim ulazimo unutra i tek onda počinjemo da ih istražujemo. Ali već kada im se približavamo opažamo je svim svojim čulima.

Dodir: Zamislite trenutak kada ćete dodirnuti kvaku na ulaznim vratima. Drvena kvaka na vratima će pružiti sasvim drugačiji osjećaj od čelične.

Miris: Ponekad vas određeni miris podsjeti na neke lijepe uspomene. Isto je i kada su u pitanju zgrade. Svako od nas razlikuje miris čistog praznog prostora i vikendice u šumi.

Zvuk: Različit osjećaj prostora imamo i kada ga opažamo sluhom. Uporedite sobu sa keramičkim pločicama u kojoj čujete odjek svojih koraka sa sobom u kojoj je pod od drveta.

Vid: Svi smo vidjeli sliku male kuće na proplanku po snježnom danu iz koje se vidi svetlo. To sićušno svjetlo u sumrak koje vidimo može nas podsjetiti na kamin i topao prostor kada ga vidimo u daljini.

Ukus: Možda je teško povezati ukus sa arhitekturom, ali arhitektura može biti podsticaj za ukus. Specifične boje i detalji stimulišu naše čulo ukus.

Vestibularni (pokret) i propriocepcija (položaj tijela): Ova dva čula su osnova za orijentaciju u prostoru i samosvijest u okruženju.

Podražaji u našem okruženju

Njujorški arhitekta Stiven Hol vjeruje da 11 stimulansa iz našeg okruženja utiču na našu percepciju, prenosi RTS.

1) Predmet se opaža u svom okruženju. Ako imate cvijet ispred prozora, pozadina će takođe igrati važnu ulogu u njenom opažanju i vašem utisku o cvijetu.

2) Naša percepcija je niz kadrova iz našeg okruženja koji se menja svakim našim pokretom.

3) Boje imaju važnu ulogu u našoj percepciji.

4) Svjetlost i sjenke izazivaju različita osjećanja.

5) Noć i dan donose dva potpuno različita iskustva.

6) Percepcija vremena nije linearna i zavisi od mnogo različitih činilaca.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.