Oko Fukušime više nema dječijeg smijeha

Eletronička ploča na dvorištu osnovne škole u Kavauči pokazuje 0,09 mikrosieverta na čas. Pri ovom zračenju je igranje na otvorenom potpuno bezopasno. Uprkos tome se vratilo tek 16 od ukupno 114 učenika nakon što je izdata dozvola za vraćanje na nekada evakuisano područje. Samo se svih 13 učitelja vratilo, prenosi "Dojče vele".

- Ne brinem se zbog zračenja - kaže desetogodišnji Mariko. Međutim, direktor Hitoši Takašima osjeća stalno neku podmuklu prijetnju. Boji se, kaže, nove nesreće: "Ne mogu zaboraviti koliko su blizu reaktori."

Gradić Kavauči proteže se kroz dugu dolinu s rižinim poljima. Na obližnjim obroncima početkom marta još se bijeli snijeg. Generacijama su ovdje ljudi živjeli u harmoniji sa svojom okolinom i prirodom - do prije dvije godine kada su se reaktori nuklearke Fukušima, udaljene samo 20 kilometara vazdušne linije, oteli kontroli. Tepih radioaktivnih čestica je poput nevidljivog vela zavio ovo idilično mjesto. Svi stanovnici su morali pobjeći.

Dvije godine kasnije u gradić se ponovo vraća život. Radioaktivnost više nije tako visoka da se ljudi godinama ne mogu vratiti u svoje kuće - za razliku od mjesta Tomioke koje je od Kavaučija udaljeno samo dvadesetak minuta vožnje automobilom. Ono ostaje zabranjena zona (najmanje) pet godina.

Motor života u mjestu je gradonačelnik Džuko Endo.

- Kavauči je u mom genetskom nasljeđu, jer domovina je dio biografije - objašnjava on svoje motive.

Njegova privrženost otadžbini pogađa srž problema s kojim je Japan suočen poslije katastrofe s "Fukušimom". Šta će biti sa 160.000 ljudi koji su pobjegli pred radioaktivnim oblakom? U ukrajinskom Černobilju je odgovor na ovo pitanje pronađen u raseljavanju stanovništva. Za gradonačelnika Enda to ne dolazi u obzir.

- Ne smijemo izgubiti ponos jer ovo je mjesto na kojem vrijedi živjeti. Samo u sopstvenoj otadžbini čovjek može živjeti mirno i osjećati se sigurno. I to želim sačuvati - rekao je Endo.

A borba za domovinu je basnoslovno skupa. Samo dekontaminacija Kavaučija do sada je progutala 83 miliona evra - 30.000 po glavi stanovnika. Za vraćanje života u regiju Fukušimu, u one dijelove koji nisu previše ozračeni, troši se osam milijardi evra.

Skupa dekontaminacija nije baš umirila građane. Od 2.800 stanovnika 700 ih se ne želi nikako vratiti, 500 ih ponovo živi u Kavaučiju, a 700 tamo dolazi samo na posao.

Većina povratnika su penzioneri koji se ne usuđuju započeti život negdje drugo.

- Tako je tužno što se više ne čuju dječji glasovi - žali se 64-godišnja Keiko Širai sa suzama u očima. Ali ni ona se ne usuđuje tražiti od svoje kćerke da se sa svoje dvoje djece vrati u rodni grad.

- Ako jednog dana neko dijete oboli zbog zračenja, ja ću biti kriva - kaže Širai. Ona s nestrpljenjem čeka proljeće. Nada se da će tada doći više povratnika jer stanarinu za privremene stanove više neće plaćati država s obrazloženjem da područja na kojima su živjeli evakuisani više nisu kontaminirana. Krovovi kuća su oprani, sve površine u radijusu od 20 metara su očišćene, a stabla i žbunje posječeni.

To, nažalost, na nekim mjestima nije bilo dovoljno, ukazuje voditelj akcije dekontaminiranja Juiči Ide.

- Pred vratima nekih kuća još mjerimo jedan mikrosievert na čas. To je četiri puta više nego što je zakonski dozvoljeno. Grad stoga sada traži još jednu akciju dekontaminiranja - kazao je Ide.

Polja riže

Polja i njive su tako "čisti" da ove godine ponovo može biti posađena riža. Šef Odbora poljoprivrednika Kazuo Vatanabe zato kopa nove kanale.

- Mlađi seljaci konačno imaju razlog za povratak. S jako kontaminiranih polja skinuto je gornjih 20 centimetara tla. Druga polja preorana su do 20 centimetara dubine. Seljaci će od vlade dobiti novo sjeme i država će im otkupiti cjelokupnu žetvu. To bi trebalo da umiri strahove seljaka da im niko neće htjeti kupiti rižu - objašnjava Vatanabe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.