Njemačko-francusko prijateljstvo i na tanjiru

Tanja Milaković
Njemačko-francusko prijateljstvo i na tanjiru

Jelisejski sporazum o prijateljstvu Francuske i Njemačke potpisan je 22. januara 1963. godine, a među građanima vjekovnih neprijatelja u proteklih pola vijeka razvilo se izuzetno poštovanje i prijateljstvo.

Teško je i nabrojati u koliko su se ratova Nijemci i Francuzi borili jedni protiv drugih. Državni sporazumi koje potpisuju predsjednici nekih država o “prijateljstvu i saradnji” često ostanu mrtvo slovo na papiru poslije vjekovnog neprijateljstva i nepovjerljivosti.

Međutim, Jelisejski sporazum koji su potpisali francuski predsjednik Šarl de Gol i njemački kancelar Konrad Adenauer zaista je uticao na prijateljstvo i poštovanje između čitava dva naroda u centru Evrope.

I dok možda nekog može iznenaditi koliko ima Nijemaca koji će i danas priznati kako nikad nije bilo, niti će biti boljeg automobila nego što je bio “Sitroenov” DS (“žaba”), u jednom području su Nijemci oduvijek morali priznati da uveliko zaostaju za Francuskom - u kulinarstvu.

Ali i tu se u proteklih pola vijeka mnogo toga promijenilo,  između ostalog, zahvaljujući i parovima kao što su Vinsent i Lilian Masonije.

Sredinom osamdesetih mladi bračni par odlučio je da otvori restoran, i to u Njemačkoj. Izbor je pao na Keln, i to ne u posebno atraktivnoj Krefelder Štrase.

Između turske turističke organizacije i (propalog) restorana grčke kuhinje u međuvremenu se stvorio hram vrhunske francuske kuhinje u kojem je gotovo nemoguće dobiti slobodan sto, prenosi “Dojče vele”.

Vinsent Masonije ne želi više ni da sluša o “gastronomskoj nekulturi” Nijemaca i tvrdi da su najgori gosti koje ima Francuzi. Žali se da se upravo njegovi zemljaci razmeću tom “kulturom”, ali će istovremeno počiniti čitav niz neoprostivih grijeha - ostaviće pribor za jelo prekrižen na tanjiru, primiće čašu odozgo, a skoro nikad neće koristiti salvetu.

Ipak, i njegov glavni kuvar je Francuz, Erik Menkon. I on je došao u Keln kao mladić i zbog njegove tadašnje duge kose carinici na granici su ga pretresli skoro do gole kože tražeći drogu. Pogotovo kad su iz njegovih dokumenata vidjeli da je rođen u Maroku. Ne samo zbog tog neugodnog iskustva s policijom, Menkon je došao u Njemačku s odlukom da tu ostane najviše godinu.

To je bilo prije više od 25 godina i Menkon je još u Kelnu, jedino što u međuvremenu uopšte više nema kose. Zajedno s “Patronom” Masonijeom čini dvojac koji izgleda kako ne mogu jedan bez drugog.

- Ima dvije vrste ljubavi. Jedna je emocionalna, kao što je imam prema svojoj ženi. I onda ima ljubav prema zanimanju, a ona me povezuje s Erikom - rekao je Masonije.

Ljubav gazde prema svom šefu kuhinje lako se može razumjeti ako se proba njegova najnovija kreacija - teleća brizla u sirupu od jasmina s vrganjima i začinskim biljem u preprženom dim-sum tijestu. Šef je svoju kreaciju još okrunio i pjenom od listova bucoa, biljke koja raste na jugu Afrike.

Menkon nikad nije zažalio što je došao u Njemačku, iako se žali što u Kelnu ipak ne može nabaviti sve što zamisli u svojim kreacijama. To se posebno odnosi na svježu ribu i plodove mora jer je on svoje školovanje za kuvara proveo na sredozemnim područjima Francuske, u Nici, u Provansi i u Marselju.

Ni njegov gazda više ne pomišlja da napusti svoju novu domovinu i već stare prijatelje i goste koji redovno dolaze u njegov restoran. Nekad se govorilo kako “Nijemci jedu da bi mogli raditi, a Francuzi rade da bi mogli jesti”.

U međuvremenu, razlika između dva naroda je sve manja, iako Vinsent Masonije još osjeća razliku između Francuske i Njemačke. Nijemce smatra još previše ozbiljnim i strogim i misli da bi im dobro došlo malo više opuštenosti.

Ali i to dolazi s vremenom, kao što će trebati vremena i Nijemcima da nauče da poštuju kuvare i gostioničare.

- Ko ovdje kaže da je vlasnik restorana, odmah se vidi da se uopšte ne ubraja u društvo, nego da je na najnižoj polici. Jedini izuzetak je da ste neki od onih idiota koji se na televiziji pretvaraju da kuvaju nešto što niko živ ne može skuvati kod kuće - kaže Masonije.

Oland i Merkel

Francuski predsjednik Fransoa Oland povodom pola vijeka od potpisivanja Jelisejskog ugovora ove sedmice je u francuskoj ambasadi u Berlinu primio Angelu Merkel.

Oland je s Merkelovom i oko 200 njemačko-francuskih đaka i studenata razgovarao, a u dvorcu Belvi primio ga je i njemački predsjednik Joahim Gauk.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana