Neonacisti u akademskim krugovima

Njemačka studentska bratstva su se upustila u ogorčenu borbu oko definisanja svojih programa. U središtu borbe su dva "brata".

Prebacuju im se ozbiljne stvari: jedan njihov član optužuje ih da su u brojnim studentskim bratstvima (Burschenschaften) u Njemačkoj posljednjih decenija korijene pustili predstavnici ekstremne desnice.

U neke od tradicionalnih studentskih udruženja neonacisti su se uspjeli u potpunosti infiltrirati. Kristijan Joakim Beker je zato osnovao Inicijativu članova studentskih bratstava protiv neonacizma, koja na svojoj internet stranici QuoVadisBluxe razotkriva sve metode izopačenosti ekstremne desnice.

Kao jedan od primjera istaknut je Norbert Vajdner. On je teologa i pripadnika njemačkog otpora Ditriha Bonhofera kog su pogubili nacisti, obilježio kao izdajnika domovine, a presudu kojom su ga osudili nazvao pravno opravdanom.

Vajdner je trenutno glavni urednik novina jednog studentskog bratstva i ujedno jedan od najuticajnijih i najbolje plaćenih u najvećoj krovnoj organizaciji, Njemačkom studentskom bratstvu.

Vajdnerova prošlost je u skladu sa njegovim ubjeđenjima. Ranije je bio aktivan u ekstremnoj desničarskoj organizaciji za omladinu "Viking-Jugend" a poslije toga je postao jedan od čelnika u Slobodarskoj njemačkoj radničkoj stranci.

Kad je 1995. ta nacistička stranka zabranjena, Vajdner je nakratko nestao sa scene, da bi se ubrzo ponovo pojavio u jednom studentskom bratstvu iz Bona. Istom bratstvu pripada i Beker. Otuda se njih dvojica i poznaju.

Ali Beker ne želi da se ova svađa svede na lične animozitete. Naprotiv, on smatra da problem ekstremne desnice seže dalje od studentskih bratstava.

- Želimo da se raspravlja o ekstremnoj desnici u akademskim krugovima. Da se savezna politika i njeni predstavnici time bave. Stanje je ozbiljno. Akademski obrazovani neonacisti pišu i smišljaju parole - drugi potom bacaju Molotovljeve koktele - kaže Beker.

Optužbe da studentska bratstva služe okupljanju ekstremnih desničara nisu ništa novo. Korijeni ovih studentskih društava sežu u 19. vijek. Tada su osnivana prve studentska bratstva, u kojima je u to doba vladao snažan osjećaj regionalnog pripadništva, čemu svjedoče i tadašnja njihova latinska imena poput Alemanija, Frankonija ili Renanija.

Studentska su bratstva tada propagirala njemačko jedinstvo, slobodu i demokratiju i isticala kasnije nacionalne njemačke boje crnu, crvenu i zlatnu. Poslije osnivanja Njemačkog carstva 1871. dio njih se okrenuo konzervativizmu i reakcionarnim idejama.

Sve do danas studentska bratstva su u svojim javnim nastupima nastavila da njeguju zastarjele tradicije koje uzdižu sve što je njemačko. U to spada nošenje staromodnih kapa baš kao i tarka u bojama pojedinih bratstava. Velike zastave ukrašavaju fasade njihovih uglavnom skupo uređenih i u boljim dijelovima grada smještenih sjedišta.

Od mladih se studenata za uzvrat ne očekuje samo vjernost do kraja života, već i da čuvaju tradiciju. U nekim, rijetkim doduše, studentskim bratstvima još se i danas praktikuje takozvana menzura. Radi se o mačevalačkom ritualu, pri čemu protivnici jedni drugima nanose povrede, a ožiljci se poslije čitavog života nose s ponosom.

Stoga ne čudi da ova bratstva danas imaju problema s članstvom. To su, tvrde kritičari, iskoristili neonacisti, da bi se tu ugnijezdili. Od 10.000 aktivnih članova bratstva, 1.500 su ekstremni desničari, procjenjuje Beker.

Stara gospoda

U finansiranju ovih bratstava pomažu "alte Herren", odnosno stara gospoda. To su bivši studenti koji svom bratstvu ostaju vjerni do smrti. Tako se u tim zgradama mogu povoljno unajmiti studentske sobe.

Priredio: Milenko Kindl

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.