Muzej odbačenih stvari
U 99. ulici, između Prve i Druge avenije Menhetna i samo nekoliko blokova od najskupljih kuća Njujorka, vazduh je ispunjen kiselim zadahom. Na tom mjestu smještena je jedna od garaža njujorške "Čistoće" u kojoj se skupljaju veliki narandžasti kamioni.
Ova zgrada od dva sprata ne predstavlja ništa specijalno, čak djeluje pomalo oronulo, ali kada se počnete penjati uz metalne stepenice na drugi sprat odmah shvatite da je ovdje nešto drugačije, čak pomalo zbunjujuće. Na desnoj strani stepenica visi slika sa roze cvjetovima na žutoj pozadini i izgleda kao da pripada nekom penzionerskom domu, a ne čistoći. I vrlo je vjerovatno da je nekada i pripadala nekakvom takvom domu. Na ulazu u prilično velik prostor nailazi se na portret namrgođenog Vinstona Čerčila, kao i kopiju slike "Žena sa šeširom" poznatog slikara Anrija Matiza. U jednom ćošku se vidi fotografija Bruklinskog mosta, pejzaž rađen u akvarelu, prastari tricikli i igračke kamioni, kao i četiri električne gitare postavljene oko postera Majkla Džeksona.
Prostor na drugom spratu predstavlja svojevrstan muzej stvari koje su Njujorčani godinama i decenijama odbacivali, a radnik "Čistoće" Nelson Molina pažljivo sakupljao.
Pedesetosmogodišnji Molina, koji je počeo da radi u "Čistoći" 1981, krenuo je sa sakupljanjem slika i sitnica prije nekih 20 godina, na liniji duž 96. i 110. ulice na kojoj radi. To je uradio, jer je htio da osvježi svoj radni ormarić u garaži "Čistoće". Vremenom njegove kolege su počele da mu donose stvari koje su sami našli. Kako je kolekcija rasla tako se počela širiti priča o Molini i njegovom hobiju pa su mu i ostali čistači iz Njujorka počeli donositi stvari. Takođe nadstojnici zgrada na Molininoj ruti saznali su za njegov hobi i odlučili su za njega da ostavljaju vrijedne stvari sa strane.
Danas je njegova kolekcija narasla na više od 1.000 "eksponata" uređenih sa velikom pažnjom pa čak i humorom. Iako ima dosta pomoći, samo Molina odlučuje šta će biti prikazano i on se jednostavno vodi svojim instinktom u postavljanju dobrih stvari. Na pitanje koji mu je najdraži primjerak Molina pokazuje na prepariranog rakuna smještenog unutar ružičastog kaveza.
- Uopšte nema veze o čemu je riječ sve dok god je kul i imam mjesta za novu stvar. Najviše stvari nalazim tokom ljeta, jer tada se ljudi najviše sele i odbacuju stare stvari. Ljudi bacaju nevjerovatne stvari. Znao sam naći stare filmove, nijeme filmove, kao i jedan projektor na kojima se mogu gledati - kaže Molina.
U muzeju se čak može vidjeti diploma menadžera biznisa izdata od strane prestižnog Univerziteta Harvard. Još kao dijete sam volio da prebirem po smeću. U porodici nas je bilo šestoro, pa tako tokom Božića nismo dobijali puno poklona. Zato sam često išao napolje i pronalazio stvari koje su ljudi odbacivali. Nalazio sam autiće, lutkice bez ruku koje sam nekako popravljao i onda sam to odnosio mojoj braći i sestrama - kaže ovaj izuzetni radnik "Čistoće".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
