Mafijaš ubistva preklopio vezama sa FBI-jem

Tanja Milaković
Mafijaš ubistva preklopio vezama sa FBI-jem

U knjizi “Ugovor sa đavolom”, koja izlazi ovih dana, novinar Piter Lens opisuje kako je mafijaški bos Gregori Skarpa senior, kasniji šef mafijaške porodice Kolombo i pravi uzor i izvor informacija za “Kuma” Frensisa Forda Kopole, decenijama nekažnjeno harao i ubijao, a istovremeno bio na platnom spisku FBI-ja kao, navodno, dragocjen informator, zahvaljujući bliskoj vezi sa agentom FBI-ja Rojem Linom de Vekijom, poznatim kao Gospodin organizovani kriminal.

Ovaj brutalni, ali i izuzetno sposobni i inteligentni mafijaš, koji se hvalio da je ubio 50 ljudi, a da je poslije toga “prestao da broji”, ponosio se nadimcima kao što su Sablasni kosač i Mašina za ubijanje, a tokom svog najkrvavijeg perioda (1980-1992), kada je naredio najmanje 26 ubistava, bio je i na platnom spisku FBI-ja, zaradivši milione dolara u današnjoj vrijednosti kao kriminalni informator prvog ešalona (TECI).

On je bio prvi koji je FBI-ju iznutra otkrio strukturu, običaje i stroga pravila “Koza nostre”, a borbu FBI-ja protiv mafije nije pri tom samo omogućavao, već je i uobličavao u skladu sa sopstvenim interesima, tako da se vjeruje da je De Vekio naposljetku bio pod Skarpinom kontrolom i da je ovaj briljantni manipulator uspio da njegov rad podredi sopstvenim ciljevima, prenijeli su portali.

- Da nije bio mafijaš, bio bi generalni direktor neke velike kompanije - govorio je De Vekio za njega.

U knjizi je prvi put objelodanjeno i da je Skarpa zapravo poslužio kao prava inspiracija i izvor informacija za “Kuma”. Od njega potiču čuveni mafijaški izrazi i običaji prikazani u ovom filmu, kao što su “spavati s ribama”, “poljubac smrti”, struktura mafijaške organizacije, odnosi porodica i slično, ali i antologijska scena s konjskom glavom koja je nastala na osnovu njegove priče da su zavađene porodice na Siciliji imale običaj da protivničkoj strani ubiju omiljeno grlo stoke i da odsječenu glavu, kao opomenu, prikucaju na kapiju.

Bivši mafijaš Džozef Valači, čijem je svjedočenju pred sudom dat veliki publicitet, po svoj prilici je govorio samo ono što mu je Skarpa naložio.

Sam Skarpa je, pak, tokom 42 godine mafijaške karijere proveo samo 30 dana u zatvoru - zbog pokušaja da podmiti dvojicu policajaca. Vjerovalo se da ga štiti neki “anđeo čuvar”, a zbog krvoločnosti i velikog broja ubistava koja je naređivao niko nije sumnjao da sarađuje sa FBI-jem.

Zbog toga je dobar dio krvi koju je prolio i na rukama same američke policije, a na pitanje da li joj se ova saradnja isplatila u borbi protiv organizovanog kriminala, autor knjige odgovara da baš i nije, ili bar ne toliko kao Skarpi.

Skarpa je volio da oblači skupu garderodu i sa sobom je uvijek nosio 5.000 dolara u kešu. Nosio je prsten od sedam karata i časovnik optočen dijamantima, a zaradio je milione dolara trgovinom drogom, otmicama, zelenaštvom i prepadima na banke. Posjedovao je kuće u Las Vegasu, Bruklinu, Floridi i Stejten Ajlendu te veliki stan na ekskluzivnom mjestu Menhetna, Saton Plejsu. On je bio najvještiji rasturač kreditnih kartica u Njujorku i vodio je međunarodni lanac za krađu automobila. Tokom samo jedne pljačke banke njegova notorna “Bajpas” banda je 4. jula 1974. godine ukrala 15 miliona dolara. Operacije u vezi sa sportskim klađenjem su mu donosile 2,5 miliona dolara godišnje, dok je njegova ekipa ubirala sedmični profit od prodaje droge u visini od 70.000 dolara.

Skarpa, koji je često pričao da voli miris baruta, nije prezao ni od ubistava žena. Kada je čuo da bi Meri Bari, predivna ljubavnica jednog od podbosova porodice Kolombo, mogla pričati sa vlastima, namamio je u svoj klub, a zatim joj iz blizine pucao u glavu. Tijelo je zavio u veliko platno slike i bacio na smetljište udaljeno 2,5 kilometara od kluba. Kada je pas jednog od njegovih mafijaša pronašao uvo mrtve žene, Skarpa je zbijao šale tokom večere o tom uvu.

- On je bio zla i nasilna životinja. Užasno ljudsko biće bez skrupula i izuzetno opasno - rekao je Leri Maza, njegov stalni partner u kriminalu.

Ipak, njegova kćerka ga je opisivala kao izuzetnog oca.

- On je uvijek pronalazio vrijeme da večera sa nama u pet časova. Bez obzira na to kakav je bio kad izađe iz kuće, on je bio veoma pažljiv u kući - kazala je ona.

Kao pravi sociopata, Skarpa je bio u stanju da se brzo pretvori iz brutalnog ubice u lojalnog oca. Poslije jednog krvavog pohoda, kada su Maza i Skarpa upucali rivala u glavu, otišli su kući da se igraju sa Gregorijevim unukom, piju vino i gledaju serije na televiziji.

- On je bio majstor nepredvidljivog ponašanja i uopšte nije znao za strah. Da je živio prije 400 godina, sigurno bi bio pirat - rekao je Džozef Benfante, jedan od Skarpinih bivših advokata.

Umro od side

Mada se kao pripadnik “Koza nostre” na nožu i pištolju zakleo da će živjeti i umrijeti od njih, Skarpa je umro mnogo prozaičnije, od side kojom se zarazio prilikom transfuzije u bolnici. Tužio je bolnicu i izvukao odštetu od 300.000 dolara, ali pred kraj života je ipak izveden pred sud i osuđen za tri ubistva, zavjere s ciljem ubistva i kršenja odredaba uslovne slobode. Doživotna kazna zatvora mu je zbog bolesti preinačena u desetogodišnju robiju, ali za njega je to, praktično, bilo isto.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana