Listići donose blagoslov i odnose zlato
Onaj ko želi da postane tucač zlata u mjanmarskom gradu Mandalaju jedino što treba da učini je da nabavi čepiće za uši.
Jer njihovo ritmično lupkanje uvijek isto i bez prekida odjekuje ulicama četvrti koja okružuje 78. ulicu tog grada.
Ovdje se, u otprilike pedesetak porodičnih radionica, proizvode najfiniji tanani listići zlata. Tu ima malih, polumračnih radionica, ali i većih pravih preduzeća. Vlasnica jednog od njih je Čo Sue Vin.
- Naša porodica se ovim poslom bavi već generacijama, više od 100 godina - kaže ona.
U radionicama su tucači zlata gusto poredani jedan do drugog. Goli do pojasa, leđima uprti u drvene naslonjače, među stopalima im je razapet na posebnoj spravi paketić od jelenje kože. U njemu, u bambusovom papiru, zapakovano je zlato. Čekići koje koriste teški su po tri kilograma. Svaki čas oni udaraju ovim teškim alatom po sadržaju paketa.
- To je proces koji se sastoji od tri faze. Prvo pola sata udaraju čekićem. Zatim to čine jedan sat. A na kraju pet sati u komadu. Sveukupno šest i po sati. Tako iz grama zlata nastane stotinu finih listića - opisuje njihov posao Čo Sue Vin.
A te listiće i najmanji povjetarac može da oduva. Njihov prečnik je hiljaditi dio milimetra, tanji su od poteza mastilom po papiru. Ali da bi se postigla ovako fina izrada, ovi muškarci plaćaju svojim zdravljem.
- To je stvarno težak fizički posao. Sve moramo postići čistom snagom svojih mišića i ne možemo da koristimo nikakve mašine - objašnjava Tant Mint Ti.
S njegovih mišićavih ramena cijede se grašci znoja. On ovdje radi već 15 godina.
- Najviše od svega nastradaju leđa. To stvarno jako boli. Svake večeri stavljam sebi obloge od tradicionalnih trava. Ovaj posao jednostavno ne možete dugo raditi. Možda najviše 30 godina - kaže Tant Mint Ti.
Poslije tog vremena ove mašine u ljudskom obliku uglavnom više ne funkcionišu. U njegovoj radionici još uvijek radi jedan šezdesetgodišnjak. Tant kaže da mu se divi.
Mladići, baš kao što je to bio i slučaj s njim samim, s ovim poslom obično počinju sa 16 godina. Zanat uče šest mjeseci.
- Kad bih imao sina, ne bih želio da ovo radi. To je težak posao koji nije dobar ni za tijelo ni za dušu - kaže on.
Ali ovaj je posao dobro plaćen. U glavnoj sezoni, zimi, Tant Mint Ti dnevno zaradi oko 5.000 kjata. To je otprilike pet evra. A to je u osiromašenoj Burmi puno para. Osim toga, posao ga ispunjava i ponosom, jer je upravo zbog njega u društvu jako cijenjen.
To što čini je u službi religije, pa on svojim poslom zarađuje "bodove" za sljedeći život, objašnjava šef Čo Sue Vin.
- Ponekad jedemo zlato s bananama. Iscjelitelji u Burmi kažu da to pomaže kod srčanih oboljenja. Znači, ako jedete zlatne listiće, to vam je dobro za srce. Vjernici ovo zlato najviše koriste u pagodama. Njime možete da ukrasite šta god vam padne na pamet. Manastir ili kraljeva palata su na primjer ukrašeni čistim zlatom.
Zbog toga se ovaj kip po nogama i oko stomaka prilično deformisao. Decenijama su ga vjernici velikodušno pozlaćivali, tako da je na nekim mjestima i do 35 centimetara deblji nego što je bio u originalu.
Za Tant Mint Tija to je blagoslovljena nagrada za teški rad koji obavlja.
Ukrašavanje
Zlato se naročito dobro prodaje u mandalajskoj pagodi Mahamuni. Zavisno od veličine, listić zlata košta između 300 i 700 kjata ili 30 i 70 centi. To mjesto svakog dana posjete stotine hodočasnika, oni mole na koljenima pred zlatom optočenim kipom Bude i ukrašavaju ga svojim zlatnim listićima.
priredio: Milenko Kindl
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
