Kent Brentli, ljekar koji je preživio ebolu
Doktor Kent Brentli je mnogo puta bio suočen sa smrću dok je pomagao žrtvama ebole u Zapadnoj Africi. Ali nije trebalo dugo da smrt njega pogleda. Brentli je mogao biti jedan od preko 1.500 žrtava, koje su podlegle u posljednjoj epidemiji ebole, da nije dobio eksperimentalni lijek kojim je izliječen.
Ljekari mu nisu govorili da će preživjeti dok je ležao u krevetu u Liberiji, a i nisu morali.
- Imao sam osjećaj da ću umrijeti. Rekao sam sestri koja je pazila na mene da sam bolestan i da nemam rezervnu energiju u sebi i da ne znam koliko ću još moći izdržati - kaže Brentli.
On je dobro naučio o kakvoj bolesti je riječ, još od dana kada je studirao medicinu na Univerzitetu Indijana. Da je ebolu dobio u SAD imao bi na raspolaganju dosta modernih mašina i stvari koji bi mu pomogle da se osjeća bolje.
Ali ovog ljeta nije imao sve te stvari na raspolaganju u Liberiji, gdje su bolnice zatvorene, jer su postale "rasadnici ebole". On se morao osloniti na svoje znanje i vjeru.
Brentli je odlučio da ode u Afriku, jer je ljudima bila potrebna pomoć i on je želio da pomogne. Godine 2013. počeo je da radi za humanitarnu organizaciju "Samarićanska pomoć". U početku se bavio opštom medicinom, ali kada je počelo širenje ebole postao je direktor Centra za ebolu koji je organizacija uspostavila u glavnom gradu Monroviji. To je bio njegov posao sve do jutra 23. jula ove godine.
- Kada sam se probudio to jutro osjećao sam se pomalo bunovnim i imao sam povišenu temperaturu - prisjećao se Brentli početka bolesti da bi ubrzo saznao da ima temperaturu nešto višu od 37 stepeni Celzijusa. Brzo je počeo da shvata da ima ebolu i jedino olakšanje mu je bilo što sa njim nisu bili njegova žena Ember i njihovo dvoje djece. Ipak, njegova porodica se brinula za njega.
- Vidjela sam kako liječi osobe koje su već dobile bolest i znala sam kakav je ishod - rekla je Ember.
Kent je, ipak, imao sreće i na kraju je preživio. Prema nalazima Svjetske zdravstvene organizacije, više od polovine pacijenata zaraženih virusom ebole nije preživjelo, što govori o kakvoj ubitačnoj bolesti je riječ. Ebola se ne prenosi vazduhom ili vodom, već se širi u kontaktu sa organima ili tjelesnim tečnostima kao što je pljuvačka, krv i urin zaraženih ljudi. Ona izaziva hemoragičnu groznicu koja pogađa više organa u tijelu i često je prate krvarenja.
Drugog avgusta Brentli je prebačen medicinskim avionom u SAD i u zaštitnom bijelom odijelu ušetao je u bolnicu Emori smještenu u gradu Atlanti. Smješten je u izolovano bolničko odjeljenje i bilo mu je zabranjeno da direktno kontaktira sa drugim ljudima. Ember ga je posjećivala, ali ga je mogla vidjeti jedino kroz stakleni zid i pričati sa njim preko interfona.
Do 21. avgusta priča je već bila drugačija. On se tada već rukovao i grlio sa medicinskim sestrama i ljekarima koje do nekoliko dana ranije nije smio ni da dodirne. Načelnik infektivne klinike u Emoriju Brus Ribner je rekao da Kent ne predstavlja opasnost po javno zdravlje i da može slobodno ići kući.
- Danas je čudesan dan. Uzbuđen sam što sam živ i što opet mogu biti sa svojom porodicom - kaže Kent.
On, ipak, razumije da je borba protiv ebole daleko od završene. Njegovih dvoje američkih kolega zarazili su se virusom nakon njega. Sada se nalaze u istoj bolnici u kojoj se i on liječio. U svijetu trenutno ne postoji zvanični lijek protiv ebole i standardni tretman za njeno suzbijanje. Za sada je epidemija bolesti ograničena na Zapadnu Afriku i iako broj zaraženih opada u Gvineji, njihov broj se povećava u Liberiji i Sijera Leoneu. U najboljem slučaju biće potrebno šest mjeseci da bi se suzbila epidemija Ebole u Africi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
