Kapučino samo ujutro, takos samo rukama
Vjerovatno ste se nekad našli u situaciji da se za stolom ponašate pristojno, pridržavajući se svih pravila bontona, ali vaši domaćini u stranoj zemlji vas ipak neobično gledaju.
Običaji vezani uz hranu i piće razlikuju se širom svijeta i dobro ih je upoznati, da u novoj sredini ne biste ispali nepristojni, nezahvalni ili upali u neprilike.
Laktovi su vam uz tijelo i pristojno se služite viljuškom i nožem, ali čim niste kod kuće, stvari su nešto komplikovanije. U nekim sredinama, na primjer, hranu je nedopustivo dotaknuti lijevom rukom, dok na drugom kraju svijeta u nekim situacijama čašu treba držati s obje ruke.
Za početak, svratićemo do Azije.
U Tajlandu ne stavljajte hranu u usta viljuškom. Umjesto toga viljušku koristite samo da biste hranu gurnuli do kašike. Izuzetak su neka područja sjevernog i sjeveroistočnog Tajlanda u kojima se hrana tradicionalno jede rukama.
U Japanu, opet, nikada nemojte zabadati štapiće okomito u posudu s pirinčem, jer to lokalno stanovništvo podsjeća na sahrane. Ako jedete štapićima, između zalogaja treba da ih odložite ravno ispred sebe paralelno s ivicom stola.
Jedete li u Kini ribu, nikada je nemojte okretati, posebno ako se nalazite u južnim provincijama ili Hongkongu. Razlog je to što je izraz za okretanje ribe "dao jue" na kineskom sličan prizivanju nesreće. To bi se moglo protumačiti kao da kažete da bi se ribarski brod mogao prevrnuti.
Najpraznovjerniji Kinezi zbog toga će čak donji dio ribe ostaviti netaknutim.
Ako vas starija osoba ponudi pićem u Koreji, čašu obavezno držite s obje ruke. Na taj način starijima odajete poštu, što je važna stvar u korejskoj kulturi. Nakon što s obje ruke primite čašu, okrenite glavu i otpijte diskretan gutljaj.
Takođe, nepristojno je da počnete jesti dok to ne učini najstariji muškarac ili da odete od stola dok on nije pojeo.
Na Bliskom istoku, u Indiji, ali i u islamskim dijelovima Afrike nikako nemojte jesti lijevom rukom, koja se povezuje s tjelesnim nečistoćama, tačnije brisanjem poslije nužde. Lijevom rukom nije poželjno dodavati ni važnija dokumenta, a izuzetak mogu učiniti jedino ljevaci koji pri tom ne smiju da se služe desnicom.
Pijete li kafu u društvu beduina, domaćin će vam stalno dolivati u šoljicu dok je, kao znak da više ne želite, ne okrenete dva-tri puta.
Slična situacija je i sa mesom sa žara u Brazilu. Na stolovima specijalizovanih mesnih restorana ili "šuraskarija" nalaze se žetoni ili kartoni čija zelena strana označava da ste gladni, a crvena da više ne možete jesti. Osoblje, naime, stalno kruži restoranom s različitim komadima pečene teletine ili junetine i neće prestati da vam ih daju dok ne vide "crveni karton".
U Meksiku, pak, ni u najotmjenijem restoranu ne smijete jesti takose nožem i viljuškom. Bojite se da ćete sve zaprljati komadima pasulja i iscurjele salse? Šteta, jer Meksikanci jedenje takosa nožem i viljuškom doživljavaju snobovskim, kao da hamburger jedete srebrnim priborom. Zato budite pristojni i jedite rukama.
U Čileu, međutim, ništa, pa čak ni pržene krompiriće nemojte jesti rukama, jer su maniri tamo malo formalniji nego u drugim dijelovima Južne Amerike. Zbog toga, čak i ako bi vam bilo najzgodnije da nešto uzmete prstima, poslužite se viljuškom.
Lokalno stanovništvo u Čileu želi što više da se poistovijeti s evropskom kulturom, pa su viljuška i nož za stolom obavezni, čak i kada pretjeruju.
Na tradicionalnoj proslavi zvanoj "supra" u Gruziji nepristojno je pijuckati vino. Napitak za koji tvrde da su ga pravili i prije starih Grka ispijaju tek poslije zdravica. Ali na njih nećete morati dugo da čekate jer se, jedna za drugom, dižu vrlo često, počevši od sreće i zdravlja za pretke i potomke, do ispijanja u slavu kućnih ljubimaca, automobila i mašina.
U Italiji, opet, ne gledaju dobro na poslijepodnevno ispijanje kapučina za koji vjeruju da ga treba piti samo ujutro, po mogućnosti uz slatko pecivo za doručak. Kasnije tokom dana, kažu, može naštetiti stomaku pa poslije ostalih obroka preporučuju da se popije espreso.
Takođe, u Italiji nije pristojno tražiti parmezan ukoliko vam ga ne ponude uz obrok. Posebno ga nije poželjno stavljati na sve vrste tjestenine, jer u nekim slučajevima Italijani to gledaju kao svetogrđe.
Francuzi ne tolerišu jedenje hljeba prije obroka. Hljeb se, međutim, može jesti uz obrok ili na kraju ručka ili večere uz izbor sireva.
Piće se nikad ne odbija
U Rusiji nikada nemojte miješati votku, omiljeno piće koje Rusi uvijek piju čisto. Izuzetak je jedino miješanje s pivom poznato kao "jorš". Ipak, od miješanja postoji samo jedan veći promašaj, a to je odbijanje ponuđenog pića. Poziv na čašicu znak je prijateljstva i razumno je da ga prihvatite, pa čak i ako je rano ujutro.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
