Kad vlast ne zna za šalu
Dvosmislene šale nisu za bukvaliste. A čini se da i u policijama širom svijeta ima bukvalista koji ne čitaju između redova. Ruka zakona tako sve češće kuca na vrata građana koji su na internetu željeli samo - da se našale.
Jedan Irac je nedavno sletio u Los Anđeles i šokirao se kada mu je odbijen ulazak u SAD. Mladić je 12 časova proveo u pritvoru. Zašto? Zato što je, prije puta u Ameriku o kojem je sanjao, na "Tviteru" svojim pratiocima obznanio da će se u Kaliforniji provoditi ludo, a to je ilustrovao riječima da će "iskopati Merilin Monro" i "uništiti Ameriku".
- Ne bih savjetovao takve izjave, čak i kada je namjera ironična - kaže hamburški advokat Klaus Lodigkajt.
Ovaj stručnjak za IT-pravo kaže da Amerikanci snimaju sve razgovore, prave kopiju svega na internetu i neće propustiti ni ovakve šale.
- Kada načine pretragu po imenu ili nadimku i povežu neku osobu sa ovakvim izjavama, onda tvrde da je ta osoba opasna za SAD. Zbog toga treba biti veoma oprezan - kaže Lodigkajt.
Nije ovo usamljen slučaj. Prije nego što je bijelac Džordž Cimerman oslobođen za ubistvo tamnoputog tinejdžera Trejvona Martina, jedan 15-godišnji dječak iz gradića Ziona u Ilinoisu napisao je na internetu: "Ako on bude oslobođen, ja ću pobiti sve u Zionu i izvući ću se, baš kao Cimerman." Ubrzo su na vrata pokucali policajci, odveli mladića u zatvor i najozbiljnije ispitali da li od njega prijeti opasnost. Zaključili su da ne prijeti jer "nema oružje niti pristup oružju".
Mnogo gore je prošao 18-godišnji Džastin Karter. Ovaj "zaluđenik" za onlajn igre u prvom licu, posvađao se sa svojom ekipom za video-igre. Nevolja je što je svađa bila na "Fejsbuku", samim tim javna i svima vidljiva. Kada su drugovi Karteru prebacili da je "lud i blesav", on je odgovorio ironičnom hiperbolom. "Da, skroz sam lud. Mislim da ću pobiti djecu u vrtiću, gledati njihovu nevinu krv kako teče i pojesti jedno srce, dok još kuca." Uzalud je Karter odmah potom dopisao "LOL" (internet skraćenica za "smijem se glasno") i "JK" ("samo se šalim") – već je proveo nekoliko mjeseci u pritvoru, pušten je uz kauciju, ali mu prijeti višegodišnja kazna.
- Konkretne prijetnje protiv fizičkog integriteta na internetu predstavljaju krivično djelo. Za to se ljudi osuđuju. Ako tokom istrage postoji opasnost od bjekstva, ide se u istražni zatvor - objašnjava Lodigkajt.
Ipak, smiju li američke službe da špijuniraju privatnu komunikaciju građana, čak i ako je na internetu?
- Ne. U pomenutom slučaju policija nije nadgledala komunikaciju nego je dobila informaciju iz okruženja potencijalnog počinioca. Kada vam realna osoba nešto dojavi, naravno da ste dužni da po tome postupite - odgovara Mario Tants iz njemačke Piratske partije.
Posljednji primjer iz Njemačke posebno je groteskan. Putem "Fejsbuka" je 28-godišnji Daniel Bangert pozvao na "šetnju do kompleksa Dager"- radi se o američkim prostorijama u blizini Darmštata u Njemačkoj. Navodno su tamo bile i kancelarije službe NSA za koju je radio i Edvard Snouden i koja je špijunirala cijeli svijet. Bangert je pisao u ime fiktivnog "Udruženja za zaštitu špijuna". Iako je ironija vidljiva iz aviona, američka vojna policija se nije smijala nego je tražila od njemačkih kolega da privedu Bangerta. To je i učinjeno, a mladić je između ostalog ispitivan i o svojim političkim ubjeđenjima.
- Upravo takvu praksu kritikujemo. Ubuduće svaki građanin, kada nešto napiše, mora da računa sa posjetom policije ili agenata državne bezbjednosti. To je problem države koja u međuvremenu praktikuje skoro totalni nadzor - dodaje Tants.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
