Ispovijest sina bivšeg italijanskog mafijaškog bosa
Luiđi di Čiko je bio sin šefa mafije i većina ljudi je očekivala da će krenuti očevim stopama. On je lako mogao da započne život ispunjen velikim količinama novca, kriminalom, nasiljem i zatvorom, ali nije to učinio.
Kada se Luiđi jednog dana vraćao kući iz škole, u gradiću u blizini Napulja, čuo je nešto što mu se učinilo kao zvuk petardi.
- Ko sada slavi? I zašto sada slave? - upitao se mladi Italijan dok se približavao kući.
Onda je uslijedilo užasavajuće objašnjenje. Dvojica njegovih ujaka su ležali mrtvi na ulici u lokvi krvi. Obojica su bili članovi mafije. Zvuk koji je ranije čuo zapravo su bili pucnji iz zasjede koju je napravio suparnički klan. U to vrijeme Luiđi je imao 11 godina i odrastao je u svijetu organizovanog kriminala.
- Bila je to sredina osamdesetih godina. Godine rata i prolivanja krvi na ulicama Italije. Tu noć sam bio toliko istraumiran da sam priželjkivao da doživim saobraćajnu nesreću, padnem u komu i probudim se kada sve bude završeno. O svom djetinjstvu imam samo ružna sjećanja - piše Luiđi u novoj knjizi o svom djetinjstvu.
Njegov otac Đuzepe bio je u zatvoru kada se Luiđi rodio. On je čuo da je dobio dijete kada mu je rođak kroz rešetke ćelije saopštio "da je muško". I otac i ujaci Luiđija di Čika pripadali su Kamori, mafijaškom podzemlju koje djeluje u području Napulja. Kamora se smatra jednom od najubitačnijih klanova koja se bavi reketiranjem i uzimanjem "taksi" za zaštitu.
Jedno vrijeme otac Đuzepe je živio pravi mafijaški san. Bio je klasični mafijaški šef koji je kontrolisao teritoriju oko gradića Lučijano. Vozio se u velikim automobilima i imao je ličnog krojača koji se brinuo za njegov izgled. Međutim, još prije rođenja sina Đuzepe je već plaćao ceh za svoje ozbiljne zločine. Dobio je kaznu zatvora od 18 godina koja mu je kasnije proširena na doživotnu robiju. Jedini kontakt između oca i sina dešavao se svakih nekoliko sedmica tokom posjeta u zatvoru visoke bezbjednosti.
- Odrastao sam obilazeći zatvore za visokim stepenom obezbjeđenja. Zvuči kao šala ali upravo je to bio način kako sam naučio geografiju Italije - piše Luiđi.
Priznaje da mu je otac mnogo nedostajao tokom djetinjstva, stalno je želio da bude blizu njega, a noć prije posjete nije mogao da spava.
- Samo samo sanjao kako ću ga sresti. Bio sam toliko uzbuđen. Želio sam da stražari brže otvaraju vrata i da ga vidim - piše u svojoj knjizi.
Luiđi je u međuvremenu odrastao u kući koju su vodili mafijaška braća njegovog oca. Njihova kuća je bila kao tvrđava sa nadzornim kamerama i ogradom.
- Italijanske vlasti su tamo dolazile samo tokom noći. Bio je to pravi haos, sa helikopterima i psima. Tada sam bio veoma uplašen i samo sam htio da nestanem - priznao je Luiđi.
Mnoge mladiće je privlačila Kamora i Đuzepeov sin je imao određeni status među njima.
- Kada sam izlazio na ulicu gledali su me kao sina bosa, kao budućeg šefa mafije. Već su me poštovali kada sam napunio 16 godina - prisjeća se Luiđi.
Ali njegov otac je želio da mu sin ima drugi život, daleko od života mafijaša. Poslije završetka srednje škole Luiđi se prijavio u vojsku, kasnije se zaposlio u jednom restoranu u gradu na sjeveru Italije - daleko od svojih korijena. Zatim se oženio, dobio dijete i danas vodi svoj restoran na obalskom gradu Ćivitavekija.
- Nisam heroj ali nije bilo lako izbjeći pad u zamku koju mi je život priredio. Moj život pokazuje da se zlo može izbjeći i da možete izabrati drugi put - kaže Luiđi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
