Indijski Ljubavni komandosi
Brutalna ubistva mladih parova u Indiji. Ti zločini se često predstavljaju kao samoubistva, iako se zapravo radi o ubistvima iz časti. „Ljubavni komandosi" se brinu o parovima koji su spremni da daju sve za svoju ljubav.
Neki parovi su ovdje skoro tri mjeseca. Njihove sobe su na drugom spratu, sa pogledom na dvorište. Raznobojni zidovi donose toplinu ovom mjestu, čije postojanje je najstroža tajna. Za ovu kuću ne znaju ni najbiliži prijatelji ovde prisutinih, piše Dojče Vele.
Na stolu u hodniku nalazi se jedna crvena ruža. Iz prostorije preko puta dopire prijatan miris. U slijedećoj sobi su svježe zaljubljeni, vjereni, ili tajno vjenčani parovi. Mnogi od njih su prebijani, zatvarani i ponižavani prije nego što su dospeli pod zaštitu „ljubavnih komandosa".
„Ako se vjenčate, ubićemo vas"
„Bila je to ljubav na prvi pogled", objašnava 21-godišnji Imram* . Kad kod bi njegova vršnjakinja Šazija došla u njegovo selo da posjeti svoju tetku, njih dvoje su se viđali. To se dešavalo svakih par par nedjelja, negdje u pokrajini Pendžab. Nakon više godina, izjavio joj je ljubav. Ona mu na početku nije vjerovala. Naime, Imram je iz više kaste. Njegova porodica je imućna i obrazovana, a njeni roditeljni su nekvalifikovani i imaju jedva dovoljno novca da prehrane svoju djecu. Vjenčanje bi bilo skandal. Uprkos tome, oni su se odlučili jedno za drugo.
Pravo je čudo što se sada nalaze ovdje, u dnevnoj sobi „Ljubavnih komandosa". Već su pokušali da bježe, u aprilu - bili su kod prijatelja, a zatim se vratili kućama jer su im roditelji obećali da će uskoro moći da se vjenčaju. Ali roditelji su prekršili obećanje. Šaziju su zaključali kod kuće, a Imramov otac je sinu jasno rekao „Ako se oženiš njome, ubićemo vas."
Pet mjeseci kasnije Šazija se opet našla pred Imramovim vratima. Bili su zajedno, ali i bez nade. On nije imao posao, ona je prekinula školovanje. „Sjedeli smo na peronu i razmišljali o tome da se ubijemo", kaže Imram nervozno. Da nisu imali jednog prijatelja koji im je ispričao o „Ljubavnim komandosima" i platio kartu za Nju Delhi – skočili bi pod voz.
Zaštita za zaljubljene
Parovi poput Imrama i Šazije već tri godine nalaze utočište kod „Ljubavnih komandosa". Iza ove organizacije stoje iskusna gospoda sa jasnim ciljem – zaštita zaljubljenih, objašnjava porparol grupe Sandžoj Sačdev. Trenutno je pod njihovom zaštitom 49 parova u sedam skloništa u Delhiju. U cijeloj Indiji sada postoji oko 200 ovakvih sigurnih kuća i posebna telefonska služba. Sada već postoji i ogromna mreža dobrovoljaca, čitav jedan pokret, ističe Sanđoj. A niko od njih ne dobija ni rupiju.
On ponosno pokazuje na bočicu pored oltara sa mirišljavim štapićima: „Kad je opasno, štitimo se ovim", kaže uz širok osmijeh. U pitanju je biber-sprej. On i njegove kolege svakoga dana rizikuju sopstveni život. Pojedine osvetoljubive porodice su već ucijenile njihove glave.
Po podacima Nacionalne komisije žena u Indiji, zbog starih tradicija desi se oko 70 do 80 ubistava svakog mjeseca. Vjerovatno ih je mnogo više, jer se takvi zločni često prikrivaju ili predstavljaju kao samoubistva. Sociolozi poput Surindera Jodke upozoravaju da to nije nikakav relikt prošlosti. Mladi parovi koji se odlučuju za ljubav uprkos protivljenju porodice nisu ni postojali prije nekoliko godina, kaže on. Ubistva iz časti postala su učestalija u posljednjih 10 do 15 godina. Starija, patrijarhalna generacija ne želi da prihvati da mladi sami odlučuju o svom stupanu u brak.
Mobilini telefoni, fejsbuk, osamostaljenje
Ašraf (27) i Bahar (24) upoznali su se zahvaljujući Internetu. On joj je poslao zahtjev za prijateljstvo na Fejsbuku, pa su polako počeli da ćaskaju i da se upoznaju. Razumije se, sve to dešavalo u tajnosti, jer su roditelji već uveliko tražili pravog mladoženju za Bahar. Potencijalni muževi dolazili u posjetu jednom nedjeljno „na gledanje". Bahar zuri u pod. „Osjećala sam se jeftino, kao u izlogu". Ali otac joj je doslovno rekao „Radije bismo te ubili nego da žrtvuješ naš ugled za nekog nikogovića". Ašraf je za njenog oca bio baš to – nikogović.
Čim je otac saznao da par planira da se vijenča, prijavio je Ašrafa policiji. Kada je Ašraf čuo za to, pozvao je „Ljubavne komandose" čiji broj telefona je vidio u novinama par dana ranije. „Mnogo smo se plašili, ali oni su nam rekli, ne brinite se, mi smo tu, pomoći ćemo vam", objašnjava Ašraf. To je bilo prije 12 dana. Od tada ovde žive u sigurnoj kući. „Sada smo vjenčani", objašnjava Ašraf i smije se. Žele li djecu? Bahar se kikoće i Ašraf odgovara da najprije mora da nađe posao, a to može tek kada policija prestane da traga za njim. Do tada, kaže on, čekamo ovde.
*Redakcija DW je promjenila imena.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
