Indijci opsjednuti obaranjem rekorda
Prvi put kada je Nikl Šukla želio oboriti Ginisov svjetski rekord, oko dva miliona ljudi je odlučilo da učestvuje u njegovom poduhvatu.
Stojeći na improvizovanoj pozornici u januaru 2012. godine, Šukla je posmatrao gomilu kakvu nikada nije vidio u životu. Autoputevi su bili zatvoreni i on se morao 20 minuta probijati kroz mnoštvo da bi došao do svog mjesta. Ljudi su se pojavili nakon poziva lokalne zajednice da podrže Šuklu u njegovom obaranju rekorda za najveći broj ljudi koji su se istovremeno rukovali. Od tada, on je postao jedini predstavnik Ginisove knjige i često se suočava sa situacijom kakvu je doživio prije tri godine. U posljednjih nekoliko decenija opsesija Ginisovom knjigom rekorda doživjela je pravi bum u Indiji. U ovoj azijskoj zemlji postoji nekoliko domaćih verzija poznate knjige - Knjiga rekorda Indija, Indijska knjiga rekorda te Limka knjiga rekorda - nazvana po jednoj vrsti limunade. Ipak, Ginisova knjiga privlači najveću pažnju. Gotovo jedna desetina prijava rekorda u ovoj knjizi danas potiče iz Indije. Godine 2013. Indijci su prijavili oko 3.000 rekorda, odmah iza SAD i Velike Britanije, i broj indijskih nosilaca rekorda je u posljednjih pet godina narastao za 250 odsto. Mnogi od rekorda su vezani za učešće velikog broja ljudi. U Indiji se veoma lako može sakupiti gomila ljudi - najveći broj davalaca krvi (61.902) ili najveća moticiklistička piramida (201 motorista i deset motora). Pojedinačni rekordi prikazuju maničnu kreativnost i umješnost. Dlake iz uva dužine 18 centimetara, sviranje gitare na Mont Everestu, bacanje sijalica udalj, najveće makaze na svijetu, rečenica od 103 slova iskucana nosom za 47 sekundi, rolanje ispod 39 parkiranih automobila. Har Parkaš, star 72 godina, prekrio je svoje tijelo sa 336 tetovaže svjetskih zastava, ispio je bocu kečapa za 40 sekundi te usvojio svog šezdesetjednogodišnjeg zeta. Nakon obaranja nekoliko drugih rekorda promijenio je ime u Ginis Riši.
Šukla misli da zna razlog zašto ima toliko Indijaca koji su obarali rekorde.
- Moguće je da je Indija jedna od prvih zemalja svijeta kada je riječ o konkurenciji. Ovdje uvijek postoji više ljudi nego resursa i bezobzirna konkurencija predstavlja dobru osnovu za poduhvate u obaranju rekorda - smatra Šukla.
Jedan od rekordera je i Dineš Upadjaja iz Mumbaija koji jednu sobu svoje kuće koristi samo za vježbanje obaranje rekorda. Dineš nosi naočara sa debelim staklima i uske brkove i govorio je isprekidano.
- Specijalizovao sam postavljanje rekorda uz pomoć svojih usta - kaže, misleći na niz objekata koje je držao u ustima. Najviše zapaljenih svijeća u ustima, 1.279 bobica grožđa, 192 štapića za jelo, 1.001 slamčica. Nekada je želio postati državni službenik ali nije prošao ispit.
- Nakon toga doživio sam nervni slom jer sam bio sam sto odsto siguran da ću postati državni službenik - dodaje. Upisivanje u Ginisovu knjigu rekorda predstavlja odličnu reklamu za zvijezde iz zemlje, koju je prožeta velikom količinom nejednakosti. Tako je jedan pedesetogodišnji farmer iz okoline Nju Delhija kontaktirao Šuklu interesujući se za najveći broj čučnjeva uređen za jedan sat. On je decenijama vježbao čučnjeve ali tek je sada odlučio da pokuša oboriti rekord.
- Moja kćerka se treba udati sljedeće godine i ja ću uskoro u penziju. Želim da porodica njenog muža zna da mogu uraditi nešto tako i da vrijedim nešto - kaže Indijac.
Iako ne zna da li će oboriti rekord, on je presrećan jer su lokalne novine prenijele tu vijest i, ustvari, to je bilo jedino što je želio.
New York Times
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
