Čelična ledi voljela viski, ribu i tirkiznu boju

Tanja Milaković
Čelična ledi voljela viski, ribu i tirkiznu boju

Margaret Tačer je bila kćerka bakalina iz Grantama koja je dospjela na najvišu funkciju u zemlji. Ona je preuzela zemlju koja je bila na koljenima i učinila da Britanija ponovo stoji uspravno. Nije samo predvodila državu, nego je i spasila.

Rekao je to britanski premijer Dejvid Kameron poslije smrti bivšeg predsjednika vlade.

"Čelična ledi", koja je transformisala Britaniju i inspirisala konzervativce širom svijeta radikalno promijenivši zemlju tokom 11 godina na vlasti, umrla je prošle sedmice u 87. godini, poslije moždanog udara.

Jedina žena na čelu britanske vlade, čvrsta, direktna, Tačerova je predvodila konzervativce u tri izborne pobjede i bila premijer od 1979. do 1990, što je najduži neprekidni period na toj funkciji u Britaniji od početka XIX vijeka.

- Malo lidera uspije da promijeni ne samo politički izgled sopstvene zemlje, nego i cijelog svijeta. Margaret je bila takav lider - kazao je Toni Bler, premijer iz redova laburista od 1997. do 2007. godine.

U svojoj rezidenciji je insistirala da sama sprema čaj ministrima iz svog kabineta, izuzetno je vodila računa o stilu, a odmarala se uz viski i kiselu vodu poslije 18-časovnog radnog dana, koji je postao pravilo za vrijeme njene vladavine.

- Njene izuzetne karakteristike uvijek će pamtiti oni koji su s njom blisko sarađivali: hrabrost i odlučnost u politici, a humanost i velikodušnost van očiju javnosti - kazao je Džon Mejdžor, nasljednik Tačerove na mjestu premijera iz redova konzervativaca.

Iako je najpoznatija po čvrstoj ruci i nemilosrdnoj politici, bivši britanski premijer imala je veoma zanimljiv privatni život.

Nakon što je diplomirala na oksfordskom Univerzitetu, Tačerova je kao diplomirani hemičar sarađivala sa timom naučnika kompanije "J. Lyons and Comapany" koji je osmislio sladoled na točenje.

Ovaj podatak mnogo je zanimljiviji ako se uzme u obzir da je zaradila nadimak "the milk snatcher" kada je sedamdesetih ukinula program besplatnog mlijeka u školama za učenike od sedam do jedanaest godina.

Poznata je i po tome što je svoje saradnike umjela da "maltretira" u sitne sate. Tako je jedan od njenih savjetnika u knjizi "The Real Iron Lady: Working with Margaret Thatcher" otkrio da je često umjela da zadržava osoblje svog kabineta i poslije ponoći, jer tada dobija "dodatnu inspiraciju".

Međutim, znala je da cijeni i uzvrati usluge, pa je tako za Elizabet Kotrel, koja joj je pisala govore, bez problema i u tri časa ujutro spremala kupku ne bi li je opustila.

Prema tajnim spisima koji su objavljeni tek krajem 2009. godine, otkriveno je da je ona odobrila vrstu oružja koju će koristiti policija Sjeverne Irske - američki pištolj "ruger". Tom prilikom objelodanjen je i podatak da je tokom učešća na ekonomskom samitu u Tokiju 1979. godine odbila da je obezbjeđuje "dvadesetak karate-dama".

Njena omiljena boja bila je tirkizna, otkrila je u intervjuu za "Obzerver" 1975. godine. Ipak, kada je u pitanju oblačenje, preferirala je nešto konzervativnije boje.

- Volim da igram na sigurno sa crnom, bijelom, sivom i mornarskoplavom. S vremena na vrijeme volim da razbijem monotoniju nakitom kao što je safir ili ametist - kazala je 1987. prilikom otvaranja radnje "Marks & Spenser" u Londonu.

Svoju ručnu torbu opisivala je kao jedino bezbjedno mjesto u Dauning stritu. Jedan primjerak njene torbe iz osamdesetih godina prodat je 2000. na aukciji za 450 dolara.

U "Oksfordskom rječniku" postoji poseban izraz "to handbag" koji je inspirisan njenim krutim i čvrstim ponašanjem u kabinetu. Obožavala je grilovanu ribu, posebno onu upecanu u okolini Dovera. Omiljeni sport bio joj je tenis. U septembru 1989. pojavila se bosonoga na otvaranju teniskog centra Dejvida Lojda.

Muzika

Najviše je uživala uz zvuke Bahove muzike, jer je on bio njen omiljeni kompozitor. Na Oksfordu je upravo njegove kompozicije najradije izvodila sa horom, a voljela je i Šopena i Betovena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana