Bijelci mogu, ali crni ne u noćne klubove

Iz svakog lokala na hamburškom Reperbanu trešti drukčija muzika, na drugom spratu jedna žena plešući pokazuje kroz prozor svoju golu stražnjicu, dolje grupa mladih muškaraca urla, po ulici šetaju muškarci obučeni u kostime Pčelice Maje. Iz čitave Njemačke ljudi dolaze tamo kako bi slavili momačke večeri ili neki drugi događaj, alkohol se toči nemilice.

Džoel, Kodžo i Stiv su tri mlada muškarca tamne boje kože. Stojali su u redu pred jednim od najpopularnijih klubova u četvrti. Ali, kad su došli na red obezbjeđenje na ulazu im nisu dopustili da uđu. Kodžo je šokiran upitao zašto.

- Samo je rekao, ja odlučujem ko će ući, a ko neće - priča Kodžo.

Stefan, Martin i Robert su sva trojica svijetle boje kože i podjednako stari. U redu su bili odmah iznad Džoela, Kodžoa i Stiva. Oni su bez poteškoća ušli.

- Nije nas ni pogledao, samo je mahnuo da možemo proći - kaže Robert. Ova šestorica muškaraca su tako pokušala ući u pet klubova i u svih pet su isto doživjeli.

Drugi pokušaj ulaska u spomenuti klub poslije nekoliko mjeseci odvijao se na isti način. Kada su Džoel i Kodžo pitaju za razloge, obezbjeđenje na ulazu se počne derati.

- Neugodno je kad se moraš okrenuti i kad svi vide da ne možeš unutra - kaže Kodžo.

I na drugom kraju Reperbana je sve bilo puno. Izdaleka se nazirala crvena reklama jednog od najpopularnijih klubova. Ali, trojicu tamnoputih mladića ni tamo ne puštaju.

"Ovdje ne možete ući. To je samo za stalne goste." Trojica bijelaca, iako nikad ovdje nisu bili, ulaze bez poteškoća. Na pitanje novinara zašto tako objezbjeđenje postupa, on postaje nasilan, umjesto da objasni kriterijime po kojima bira goste.

Slično agresivni su "bodigardovi" i na ulazima klubova na ulici Grose Frajhajt.

- Ti ljudi nemaju šta tražiti u našem lokalu, to je jednostavno tako - viče jedan i u smjeru Kodžoa dodaje: "Ti ovdje nikad nećeš ući, nikad." Poslije pet sati i pet nedopuštanja ulaska, raspoloženje Džoela, Kodžoa i Stiva je na dnu. Šokirane su i njihove svijetlopute kolege.

Džoel je socijalni radnik i njemački državljanin.

- Osjećam se kao da pripadam rubu društva. Kako ću se ovdje osjećati kod kuće ako se ne mogu ni veseliti s društvom.  To je neljudski - kaže samo kratko.

Martin, jedan od svijetloputih mladića, je bez riječi:

- Šokantno je da su i obrazloženja tako očito lažna. Laže se ljudima u lice, to je strašno - kaže Martin.

I njegov prijatelj Jens, koji se sasvim slučajno pridružio, još ne može sebi doći.

- Nikad ne bih mislio da su tako netolerantni. Kiez (četvrt s noćnim klubovima, op. ur.) inače privlači turiste, mislio sam da su ti klubovi otvoreni za publiku iz cijeloga svijeta - rekao je mladić.

Testiranje klubova je organizovala Birte Vajs iz hamburškog savjetovališta za borbu protiv diskriminacije.

- Redovno nam ljudi prijavljuju takve slučajeve i htjeli smo provjeriti koliko su oni tačni - kazala je Vajs.

Ona ne želi da prstom upire u pojedine klubove. Za nju je to strukturni problem. Ona želi pokazati da dosadašnje mjere Saveza hotelijera i ugostitelja nisu dovoljne. Zahtijeva veći politički pritisak na vlasnike disko klubova.

Slično na taj problem gleda i Kazim Abaci, migracijski povjerenik vladajućeg SPD-a u Hamburgu. On želi da organizuje okrugli sto sa svima kojih se to tiče i da pokaže da takva diskriminacija mora imati posljedice.

- To nije sitni propust, nego kršenje opšteg zakona o jednakosti - kaže Abaci u razgovoru za "Dojče vele".

Ovaj savezni zakon zabranjuje i diskriminaciju ljudi na osnovu njihove boje kože, a pravo na jednakost ima prednost pred pravom vlasnika lokala da odlučuje koga će ugostiti.

Borba

Ipak, teška borba predstoji i svi koji se zalažu za jednakost moraće se pripremiti na tešku borbu, jer je Savez hotelijera i gastronoma već odbacio optužbe.

Kažu da nema diskriminacije u svim lokalima. Ko je u pravu, o tome bi uskoro mogao odlučivati sud: Džoel je odlučio da će podnijeti tužbu protiv jednog vlasnika kluba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.