Bez predaha u zalaganju za slobodu

Njena stranka, Nacionalna liga za demokratiju, osvojila je ubjedljivu većinu glasova na izborima u Mjanmaru, bivšoj Burmi. Liga je dobila 43 od mogućih 45 mjesta, ali će i pored toga imati samo pet odsto poslaničkih mandata jer je 80 odsto mjesta u parlamentu unaprijed bilo rezervisano za vojsku i stranke koje podržavaju vojni režim.

- To nije toliko naša pobjeda, koliko je to trijumf naroda koji je odlučio da mora da bude dio političkih procesa u ovoj zemlji. Nadamo se da je ovo početak novog doba - rekla je Su Ći poslije objavljivanja prvih izbornih rezultata svojim pristalicama na trgu u Rangunu.

Ona je već bila pobjednik na izborima 1990. godine, ali joj tada nije dozvoljeno da preuzme vlast. Umjesto da bude na vlasti, Su Ći je završila u kućnom pritvoru.

Su Ći je kćerka generala Aung Sana, čovjeka koji se smatra utemeljivačem Burme poslije sticanja nezavisnosti 1947. godine. On je osnovao burmansku vojsku, ali je iste godine kada je Burma dobila nezavisnost ubijen. Su Ći je tada imala samo dvije godine.

Poslije ubistva oca, Su Ći je živjela sa majkom i dvojicom starije braće. Pošto je mlađi brat poginuo sa osam godina, a stariji emigrirao u SAD, Su Ći je ostala sama sa majkom koja je 60-ih godina prošlog vijeka bila ambasador Burme u Nepalu i Indiji.

Zbog čestog seljenja, Su Ći je mijenjala škole, a kao dijete pokazivala je talenat za učenje jezika. Poslije diplomiranja na Sent Hjuz koledžu u Oksfordu i sticanja fakultetske diplome iz filozofije, politike i ekonomije 1969. godine, Su Ći se preselila u Njujork, gdje je radila za UN tri godine, objavila je Beta.

Godine 1985. doktorirala je na Univerzitetu u Londonu, a 1988. se vraća u Burmu da pomogne svojoj majci. Kasnije postaje vođa Nacionalne lige za demokratiju.

Njen suprug Majkl Aris, umro je od raka 1999. godine, a burmanske vlasti nisu mu dozvoljavale da dođe u Burmu i vidi Su Ći dok je bio bolestan i pored molbe pape Jovana Pavla Drugog, generalnog sekretara UN Kofija Anana i američkih vlasti.

Aris je tako svoju suprugu Su Ći od 1989. godine, kada joj je prvi put određen kućni pritvor, do svoje smrti 1999. godine, vidio ukupno pet puta, a posljednji put vidio je za Božić 1995. godine.

Su Ći godinama nije mogla da vidi ni svoju djecu, koja žive u Velikoj Britaniji. Tek od prošle godine njima je omogućeno da posjećuju svoju majku u Mjanmaru.

Kada su u Mjanmaru održani izbori 2010. godine, prvi poslije 20 godina, Su Ći je bilo ponovo onemogućeno da učestvuje na njima i tek po objavljivanju rezultata puštena je iz kućnog pritvora.

Su Ći danas ima 66 godina i, pošto je veći dio vremena u posljednje dvije decenije provela u kućnom pritvoru, prvi put je dočekala da postane poslanik u parlamentu. Njena stranka posljednji put je učestvovala na izborima 1990. godine.

Osim Nobelove nagrade za mir, dobitnica je velikog broja međunarodnih priznanja koja se dodjeljuju za doprinos u borbi za demokratiju, a 2007. godine Kanada je proglasila počasnim građaninom te zemlje.

Iako je poslije dvije decenije političke borbe konačno dočekala i prvu pobjedu, Su Ći kaže da ni iz daleka ništa nije gotovo i dodaje da borba za vladavinu zakona i demokratizaciju njene zemlje tek predstoji.

Njena pobjeda u Mjanmaru doživljava se kao trijumf naroda ali i trijumf upornosti i pravičnosti.

Su Ći je pokazala da je autentični borac za slobodu svog naroda. Cijena koju je platila bila je visoka, četvrtina života koja joj je oduzeta previše je za običnog čovjeka, ali to je ono što čini razliku između običnih i velikih i obezbjeđuje ulaznicu za istoriju.

Podrška

Tokom dugogodišnjeg kućnog pritvora podršku su joj davali UN, lideri većine država Zapada, a američki Kongres odlikovao je zlatnom medaljom 2008. godine. Ona je ujedno i prvi strani državljanin koja je dobila to priznanje dok je bila u pritvoru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.