Bez mercedesa ni u grob

Boris Đurić
Bez mercedesa ni u grob

Poslije raspada Sovjetskog Saveza vrata Rusije postala su otvorena za privatne preduzetnike, a time je počeo da stiže i novac. Naravno, kao što i obično biva, novac je prva prigrabila mafija koja se za kratko vrijeme razvila i obogatila. Sa novim novcem u mafijaškim krugovima dolazi i do ubistava, a zatim i do čudnih nadgrobnih spomenika.

Kao neka vrsta mafijaškog kodeksa pojavio se trend izgradnje skupocjenih spomenika, a nevjerovatna je sličnost koja se primjećuje kod većine nadgrobnih ploča.

Od Dnjepropetrovska u Ukrajini do Jekaterinburga u Rusiji često se pojavljuju slični motivi na ogromnim mermernim pločama na kojima su predstavljeni pokojnici.

Na spomeniku iza preminulog se često može vidjeti crkva ili rodna kuća, a skoro po pravilu tu je i luksuzni automobil, pretežno "mercedes".

Groblja u mafijaškom gradu Jekaterinburgu prepuna su ploča sa likovima u prirodnoj veličini isklesanim u skupocjenom mermeru. Mnogo mafijaša predstavljeno je u finim odijelima, a često je na detaljno urađenim slikama prisutan i alkohol, ali i mobilni telefoni sa kojima su neki od ubijenih gangstera i sahranjeni.

Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine Jekaterinburg je bio naročito pogođen kriminalnom aktivnošću i dobio je nadimak "glavni gangsterski grad Rusije". Postao je poznat po pucnjavama i naručenim ubistvima koja su se redovno dešavala.

Sa privatizacijom državnih preduzeća i raspadom rigidnih ekonomskih i političkih struktura starog sovjetskog totalitarnog režima, nastupila je nova era ekonomskog rasta zemlje - ilegalni izvoz sirovih i rijetkih metala, dijamanata i oblovine. Da bi prosperirale, u tim novim ekonomskim uslovima u Jekaterinburgu su se pojavile dvije kriminalne organizacije - "Uralmaš" i "Centralna grupa".

Te dvije organizacije promijenile su načine kako mafija operiše i ubrzo su se našle u sukobu praćenom nasiljem. Pravi rat između njih nastupio je 1992. godine kada je jači "Uralmaš" skovao plan da osnuje specijalni tim koji bi likvidirao lidere "Centralne grupe".

Regrutujući bivše instruktore specijalnih snaga i vojne instruktore, "Uralmaš" se pripremao za uništavanje svojih rivala, ali to nije naišlo na dobar prijem kod "Centralne grupe".

Koristeći istu taktiku "Centralna grupa" je formirala sopstveni specijalni tim za likvidaciju konkurencije. Nakon nekoliko godina sukoba i brojnih ubistava kraj je nastupio ubistvom lidera "centralaca" u njegovoj kući.

Nakon ubistva lidera Mikaila Kučina policija je uhapsila lidera "Uralmaša" Aleksandra Kabarova. Ipak, prije nego što je počelo njegovo suđenje Kabarov je pronađen kako visi na konopcu i njegova smrt je okarakterisana kao samoubistvo, iako se mnogi sa tim ne slažu.

Kabarov je dobio veliku grobnicu sa kipom u prirodnoj veličini, čime je obezbijeđen njegov status najistaknutijeg člana "Uralmaša". Ipak, kako je javno mišljenje o njemu bilo veoma negativno, na obližnjem drveću su instalirane nadzorne kamere da bi bio spriječen vandalizam nad grobnicom.

Međutim, Kučinov nadgrobni spomenik je još impozantniji. Spomenik tog tridesetčetvorogodišnjaka koštao je 64.000 dolara i visok je tri metra. Napravljen je od malahita i optočen dragim kamenjem. Njegova žena Nadežda je rekla da je pokojni Kučin želio da ima ovako veliki nadgrobni spomenik da bi prkosio onima koji su ga ubili. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana