Američki san je mit
Američki san je postao mit, izjavio je američki ekonomista i dobitnik Nobelove nagrade Džozef Štiglic.
Štiglic, profesor na Univerzitetu Kolumbija, rekao je u intervjuu za njemački časopis "Špigl" da je finansijski sektor krivac za sve veću nejednakost između bogatih i siromašnih u SAD.
"Vjerovanje u Američki san je i dalje snažno, ali već 20 godina nema nikakvog boljitka za prosečnu američku porodicu. Sa druge strane, najbogatijih jedan odsto stanovništva zarađuju 40 odsto više samo u jednoj nedjelji nego što petina najsiromašnijih zaradi u cijeloj godini. Ukratko rečeno, postali smo podjeljeno društvo. Amerika je stvorila veličanstvenu ekonomsku mašinu, ali najveći dio tog preimućstva odlazi najbogatijima", ukazao je Štiglic koji je 2001. dobio Nobelovu nagradu.
U posljednjih nekoliko decenija u zemlji je dramatično povećana nejednakost u prihodima i bogatstvu, rekao je Štiglic i kao primjer naveo da je 2011. šestoro nasljednika imperije "Vol Mart" upravljalo bogatstvom od blizu 70 milijardi dolara, što odgovara imovini svih najsiromašnijih 30 odsto američkog društva.
Uprkos mitu da siromašni u SAD postaju bogati, "životne šanse mladih građana više zavise od primanja i obrazovanja njihovih roditelja nego u bilo kojoj drugoj razvijenoj industrijskoj zemlji za koju postoje podaci.
"Vjerovanje u Američki san pojačavaju anegdote, dramatični primjeri pojedinaca koji su uspjeli da se sa dna popnu na vrh. Vjerovanje u Američki san nije potkrijepljeno pravim podacima", rekao je Štiglic.
Na pitanje da li misli da je slogan "99 odsto" iz pokreta "Okupiraj Volstrit" ispravan i ko su zaista tih preostalih "jedan odsto", Štiglic je rekao da je to grupa ljudi koja dobija 20 do 25 odsto ukupnog prihoda i da je njihov udio udvostručen u posljednjih 30 godina.
"Oni posjeduju oko 35 odsto ili više ukupnog bogatstva. Oni imaju najbolje kuće, najbolje obrazovanje i najbolji način života", ukazao je Štiglic.
Podsjećajući da je bivši američki republikanski predsjednik Džordž Buš tvrdio kako SAD nemaju dovoljno novca za zdravstveno osiguranje siromašne američke djece, što bi koštalo nekoliko milijardi dolara godišnje, a da su odjednom imale 150 milijardi dolara da uliju u spasavanje osiguravajuće kompanije AIG, Štiglic je rekao da to govori "da nešto nije u redu sa našim političkim sistemom".
"To više liči na pravilo 'jedan dolar, jedan glas' nego na 'jedna osoba, jedan glas'", predočio je Štiglic i kratko prokomentarisao:
"Devedeset devet odsto prema jedan odsto. To zaista zvuči kao odlična okolnost za revoluciju. Zašto stvari i dalje stoje tako mirno u SAD?", zapitao je Štiglic.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
