Željela je samo biti nevjesta
Vrhovni sud SAD stavio je 12. juna 1967. godine van snage zakone Virdžinije o zabrani sklapanja međurasnog braka.
Najzaslužnija za ovakvu odluku je heroina Mildred Loving, crna žena udata za bijelca, koja je poslije niza hapšenja i drugih nedaća u rodnoj Virdžiniji, zbog međurasnog braka sklopljenog 1958. godine, uputila pismo tadašnjem ministru pravde SAD Robertu Kenediju, čime je pokrenut proces koji je okončan u njenu korist.
Tom prilikom poništeni su slični zakoni u još najmanje 16 američkih država. Država sa proklamovanom najrazvijenijom demokratijom dugo je imala takav nedemokratski zakon.
Simbol borbe za ravnopravnost Mildred Loving, čije je suprotstavljanje zabrani sklapanja međurasnog braka dovelo do odluke Vrhovnog suda o poništenju tog zakona na teritoriji čitave Amerike, umrla je 2. maja 2008. godine u 68. godini života.
Mildred je prva crna žena koja se izborila za pravo da stupi u brak sa bijelcem u svojoj saveznoj državi Virdžiniji, u kojoj je provela veći dio života.
- Želim da je ljudi pamte kao jaku i hrabru, ali ujedno i skromnu ženu koja je vjerovala u ljubav - kazala je njena kćerka Pegi Fortjun.
Mildred i njen suprug Ričard promijenili su američku istoriju 1967. godine kada je Vrhovni sud podržao njihovo pravo da se vjenčaju. Odlukom su poništeni zakoni kojim su bili zabranjeni međurasni brakovi, tada na snazi u najmanje 17 američkih država. Mildred Džeter je imala 17 godina kada se 1958. vjenčala sa šest godina starijim zidarom Ričardom Lovingom, a sklapanjem braka započeli su borbu za priznanje vjenčanja, koja se završila tek devet godina kasnije istorijskom presudom Vrhovnog suda.
Mildred i Ričard su se upoznali kada je njoj bilo svega 11 godina. Njihova ljubav u Virdžiniji u doba segregacije rasla je uprkos mnogim poteškoćama. Kada je 1958. Mildred shvatila da je trudna, ona i Ričard su otišli u Vašington, gdje su se vjenčali, da bi se potom vratili u Virdžiniju da nastave zajednički život. Mildred tada nije znala da je to zabranjeno.
- Mislim da je Ričard znao. Vjerovao je da ako se vjenčamo, niko neće moći da nas uznemirava - izjavila je ona.
Samo nekoliko dana kasnije, policija je upala u njihovu kuću usred noći, stavila im lisice na ruke i odvela ih u zatvor. Njihov vjenčani list nije bio priznat u Virdžiniji, osuđeni su na godinu zatvora, a u presudi je pisalo da je "Bog stvorio rase - bijelu, crnu, žutu i crvenu - a potom ih je smjestio na različite kontinente, što dokazuje da nije želio da se one miješaju".
Sudija im je tada ponudio poništenje presude ako pristanu da napuste Virdžiniju i da se u nju ne vrate najmanje 25 godina. Mladi bračni par je odlučio da se preseli u Vašington, gdje je atmosfera bila tolerantnija. Međutim, pet godina kasnije, prilikom jedne posjete rođacima u Virdžiniji, ponovo su bili uhapšeni. Mildred je tada izgubila strpljenje.
Pismo koje je napisala tadašnjem ministru pravde Robertu Kenediju pokrenulo je sudsku bitku koja je 12. juna 1967. godine dovela do jednoglasne odluke Vrhovnog suda kojom se zakon Virdžinije (a samim tim i slični zakoni u drugim saveznim državama) stavlja van snage.
Njena upornost često je poređena sa bitkom koju je vodila Roza Parks, žena koja je odbijanjem da ustupi bijelcu mjesto u autobusu pokrenula istorijsku bitku za građanska prava crnaca u Americi. Držeći se uvijek podalje od javnosti, Mildred je u jednom rijetkom intervjuu rekla da nije nikada željela da bude heroj već samo - nevjesta.
- Željela sam samo da me puste da živim pored voljene osobe - izjavila je ona.
Njen muž Ričard poginuo je 1975. godine u saobraćajnoj nesreći. Zajedno su imali troje djece - Donalda, Pegi i Sidni. Godine 1996. snimljen je TV film o njenom životu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
