Zdravstvena propaganda u Vrbaskoj banovini
Zdravstveno stanje u Vrbaskoj banovini nije bilo na visokom nivou, jer je mnogo krajeva bilo bez vode i bez adekvatne brze ljekarske pomoći.
Svetislav Milosavljević je, nakon dolaska na mjesto bana Vrbaske banovine, kao mjere od najvećeg značaja po zdravlje naroda Vrbaske banovine naveo "podizanje nekoliko domova zdravlja, ustrojavanje zdravstvenih stanica, građenje infekcionih paviljona pri postojećim bolnicama, otvaranje ambulanata za suzbijanje malarije i endemijskog sifilisa, podizanje cisterni, kaptažu vrela i vodovoda u karsu i građenje higijenskih bunara u Posavini".
Prema njegovom izvještaju podnesenom kralju Aleksandru oktobra 1930. godine, higijenske prilike u Vrbaskoj banovini nisu bile zadovoljavajuće. Bilo je mnogo uslova za širenje bolesti - neprosvećenost, nehigijenski i primitivan način života, loša ishrana i loši običaji.
Bilo je potrebno provesti niz mjera za suzbijanje epidemija i unapređenje zdravstvenih prilika. U prvih godinu dana od osnivanja banovine, podignuta su tri doma narodnog zdravlja i četiri zdravstvene stanice, izgrađeno je nekoliko infekcionih paviljona pri postojećim bolnicama, otvoreno je preko 50 seoskih ambulanti, od kojih je 15 bilo specijalističkih za suzbijanje malarije i endemijskog sifilisa.
Ministarstvo narodnog zdravlja je više od 50 odsto svog budžeta trošilo na higijensko prosvjećivanje sela i grada. U okviru propagandne djelatnosti u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, veliki značaj imala je zdravstvena, higijenska propaganda, koju je sprovodio Higijenski zavod.
U Vrbaskoj banovini su bile česte epidemije i zarazne bolesti, kao što su tuberkuloza i venerične bolesti. Osim što je dijelila plakate, brošure, letke, slike, korisne tematske knjižice, ova ustanova je koristila i kino-aparat da bi upoznala stanovništvo sa raznim bolestima i njihovom prevencijom, te preko talasa Radio Beograda i Radio Zagreba držala edukativna predavanja.
Higijenski zavod u Banjaluci je osnovan u oktobru 1929. godine, spajanjem Doma narodnog zdravlja i Samostalne bakteriološke stanice. Moderne prostorije je dobio 2. februara 1933. godine, kada je svečano otvorena nova zgrada Higijenskog zavoda u Banjaluci. Direktor Higijenskog zavoda bio je Gavro Vujičić.
Higijenski zavod je imao nadležnost nad svim opštinama u Vrbaskoj banovini. On je van Banjaluke djelovao preko domova narodnog zdravlja u Bihaću, Bosanskoj Gradišci, Doboju i Jajcu, i putem šest zdravstvenih stanica, velikog broja ambulanti i dispanzera. Ova banovina je bila na posljednjem mjestu u zemlji u pogledu higijene i narodnog zdravlja. To je bilo uzrokovano niskim kulturnim nivoom stanovništva i lošim socijalno-ekonomskim stanjem.
Domovi narodnog zdravlja služili su suzbijanju malarije i endemičnog sifilisa, a posebna propaganda je bila usmjerena na suzbijanje alkoholizma, koji je, pored navedenih bolesti, bio tretiran kao najveći zdravstveni problem.
Rad na higijenskoj propagandi i narodnom prosvjećivanju u Vrbaskoj banovini bio je posebno značajan, koristan i plodan, posebno usmjeren na učenje i aktivno angažovanje naroda u sprečavanju i suzbijanju zaraznih bolesti, sifilisa, tuberkuloze, malarije, trbušnog tifusa, dizenterije, pjegavog tifusa, crijevnih zaraznih bolesti, vaški.
U prve tri godine šestojanuarskog režima broj prvi put pregledanih pacijenata u Vrbaskoj banovini iznosio je 120.000, a dodatno je pregledano 40.000 osoba i potrošeno oko milion dinara na lijekove u cilju suzbijanja endemijskog sifilisa. Pored vakcinacija, u cilju zaštite zdravlja u Vrbaskoj banovini, Higijenski zavod je dijelio na hiljade propagandnih knjiga, brošura i plakata.
Od izuzetnog značaja bio je i njegov muzej za higijenu sa pokretnim izložbama, čiji je cilj bila edukacija stanovništva. Ovi muzeji su doprinosili shvatanju i prihvatanju zdravstveno-vaspitnih poruka.
U periodu između 1929. i 1933. održano je preko hiljadu predavanja, kojima je prisustvovalo 70.000 ljudi. U okviru propagandnog djelovanja u cilju suzbijanja zaraznih bolesti, dijeljen je propagandni materijal: 45.000 komada knjiga i brošura i preko 10.000 letaka i plakata. Održana su i četiri kursa na kojima je učestvovalo 160 ljudi, uglavnom učitelja i opštinskih saradnika.
Domaćička škola u okviru Higijenskog zavoda održavala je domaćičke kurseve, koji su trajali po četiri ili pet mjeseci. U propagandnom djelovanju isticao se i antituberkulozni dispanzer, koji je odigrao veliku ulogu u razvijanju metoda i stručnih uputa za ljekare u opštim ambulantama s ciljem prevencije i suzbijanja tuberkuloze. Dispanzer je ostvario bogatu aktivnost u sferi zdravstvenog prosvjećivanja, naročito u seoskim sredinama, putem stručnih predavanja, metodom pokretnog muzeja i distribucijom brošura, letaka i plakata.
U periodu od 1929. do 1934. zdravstveni radnici antituberkuloznog dispanzera na selima su održali 136 predavanja na temu prevencije i liječenja tuberkuloze. Zdravstveno-propagandne aktivnosti bile su usmjerene i na zaštitu djece, trudnica i dojilja. U prvih sedam godina po osnivanju Higijenskog zavoda Vrbaske banovine održano je 2.186 predavanja u 753 seoska naselja. Pored toga, održavani su razni kursevi, podijeljeno je 12.000 knjiga i brošura, te 26.000 plakata i letaka.
U Banjaluci je od marta 1930. godine izlazio Glasnik Lekarske komore Vrbaske banovine, čiji su urednici bili dr Branko Čubrilović i dr Vukašin Babunović, a izdavač Lekarska komora Vrbaske banovine. U ovom listu je bila izražena zdravstvena i higijenska propaganda, donošene su različite vijesti iz svijeta zdravstva, reklamirane banje i lječilišta. Nema preciznih podataka do kada je ovaj list izlazio.
Marijana Todorović Bilić, arhivista u Arhivu Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
