Zbog čega su drevni Egipćani seks upražnjavali uglavnom ljeti

Agencije
Zbog čega su drevni Egipćani seks upražnjavali uglavnom ljeti

Prema rezultatima najnovijih istraživanja, stari Egipćani su ljubav vodili uglavnom ljeti, mahom u julu i avgustu, što znači da je u martu i aprilu bilo 20 odsto više porođaja nego tokom drugih mjeseci. Razlog je po svoj prilici bilo povezivanje plodnosti sa poplavama Nila.

Drevni Egipćani su plodnost svega živog, pa i sopstvenu, povezivali sa poplavama Nila

Do ovih zaključaka naučnici su došli ispitivanjem groblja u oazi Dakleh u Egiptu, gdje su prilikom iskopavanja 765 grobova mogli da ustanove tačan mjesec u kom je pokojnik preminuo, jer su svi grobovi bili okrenuti u pravcu izlazećeg sunca.
Prema izvještaju objavljenom u stručnom časopisu "Lajv sajens", otkriveni su i grobovi 124 bebe preminule od 18 do 45 nedjelje nakon začeća - a kad su spojili ove dve informacije, naučnici su lako mogli da izračunaju koje vrijeme je među Egipćanima bilo najpopularnije za seks.  

Zaključak ih je prilično iznenadio, jer se u drugim mediteranskim kulturama tokom ljetnjih mjeseci sa vrelom klimom uglavnom začinje manje beba, između ostalog i zato što vrućina nepovoljno utiče na libido i na broj spermatozoida.

Egipćani su, međutim, izgleda vjerovali da plodnost koju donose polave Nila mora povoljno uticati i na njihovu sopstvenu plodnost. I stanovnici oaze Dakleh su, kao i ostali njihovi sunarodnici, vjerovali da je rijeka tijesno povezana s plodnošću svega što na njihovoj zemlji živi, a poplave tokom ljetnjih mjeseci pratile su i velike svečanosti i proslave, što je Egipćane činilo raspoloženim za ljubav.  

U doba godine koje se smatralo "nepovoljnim" za začeće u upotrebi je, sem toga, morala biti i naka vrsta kontracepcije, a naučnici vjeruju da su recepti, za sprečavanje začeća, koji su između ostalog uključivali i izmet krokodila, bili dovoljno neprijatni da većinu parova potpuno odvrate od seksa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana