ZAPISI IZ ARHIVA: Svi stožernikovi ljudi (2): Gutić i Momčinović inicirali ilindanski pokolj
Feliks Neđelski (1912-1947) po formiranju NDH postaje zamjenik stožernika u Banjaluci. Zbog toga što se priklonio ustaškom pokretu, nadbiskup Stepinac ga je povukao sa mjesta predsjednika Velikog križarskog bratstva, nakon čega postaje zapovjednik Ustaške mladeži.
Uskoro je postavljen za podžupana u Tuzli, oktobra 1943. je ponovo u Banjaluci, a od juna 1944. u Glavnom ustaškom stanu. Njegova karijera svjedoči o povezanosti Katoličke akcije, odnosno Velikog križarskog bratstva kao njegove organizacije, sa ustaškim pokretom.
Hilmija Bešlagić (1889-1977), ministar prometa i javnih radova, zarobljen je u novogodišnjoj noći 1943/44, ali se uspio spasiti. Maja 1945. se domogao Austrije, a potom Argentine.
Stjepan Momčinović (1900-1946) je neposredno pripremao Gutićeve naredbe. Prema iskazu Antuna Repca, ilindanski pokolj Srba 1941. inicirali su Gutić i Momčinović. Nakon Gutićeve smjene postaje kotarski predstojnik u Kotor Varošu, a upravitelj Kotarske oblasti u Brodu na Savi jula 1942. Po završetku rata, preobučenog u seljačko odijelo, među zarobljenicima na Sajmištu u Zagrebu prepoznao ga je dr Zaharije Davidović. Javno je strijeljan u Slavonskom Brodu.
Fra Miroslav Majstorović (1915-1946) je od 1939. službovao u petrićevačkom samostanu, a prvog dana 1942. postaje dušebrižnik Pavelićevog tjelesnog zdruga. Od juna 1942. do kraja marta 1943. bio je zapovjednik jasenovačkog i starogradiškog logora. Nakon toga počinje njegova vojna karijera i to tako što mu je dodijeljen čin bojnika (major). U Austriji se predao Englezima, ali su ga ovi izručili jugoslovenskim vlastima.
Blaž Gutić (1893-1944), Viktorov brat, njegov najvatreniji sljedbenik i solicitator u njegovoj advokatskoj kancelariji, osuđen je na smrt u Sanskom Mostu.
Asim Đelić (1898-1944), Gutićev tjelohranitelj, ubio je vladiku Platona, protu Subotića, poslanika Simu Marjanca... Objesio ga je domobranski general Vladimir Metikoš.
Bohumil Vašku je bio zapovjednik Starčevićeve mladeži u Banjaluci, a Ferdo Krmpotić njegov zamjenik, dok je zapovjednica ženske ustaške mladeži bila Josipa Pavlović.
Vilko Butorac, Gutićev pisar, u NDH postaje ustaški pobočnik. Tek što je prvi transport prognanih banjalučkih Srba krenuo za Srbiju, uselio se u stan trgovca Milorada Stričevića i preuzeo veletrgovinu Đoke Koljevića. U Slavonski Brod je otišao 1943. Tamo je "provalio" Vladimira Vineka, jugoslovenskog fudbalskog reprezentativca, nakon čega je ovaj likvidiran u Lepoglavi. Pred kraj rata je emigrirao u Argentinu.
Dr Fehima Osmanefendića, podžupana, rođenog u Žepču 1887, Sud narodne časti je poslije rata osudio na šest godina teškog prisilnog rada.
Zlatko Valentin Čondić (1918-1944) je radio u Redarstvu i UNS-i. Na suđenju u Sanskom Mostu 1944. je izjavio da su njegov otac Niko i Asim Đelić ubili Ćurčiju, kao i da je otac loše uticao na njega.
Ivan Pensa, blagajnik Ustaškog stožera, ubijen je u toku akcije Pripremne bojne 1941. Mirko Kovačić, mesar, pljačkaš srpske i jevrejske imovine, uhvaćen je 1945. u Sloveniji i ubijen.
Josip Kan, predratni ustaša, sarađivao je sa četnicima, tražeći vezu sa britanskom obavještajnom službom. Uhapšen je sredinom 1943. Nestao je u jesen iste godine, ali je poslije rata odnekud banuo i bio osuđen.
Leona Birger-Mandrovića (1897-1944), Gutićevog zeta, partizanski sud u Sanskom Mostu osudio je na smrt.
Niko Čondić (1891-1944), nadglednik zgrada koje su zaposjeli ustaški organi, poginuo je sa Rudolfom Stubnijom 18. septembra 1944. na raskrsnici kod današnjeg Osnovnog suda. Profesor Stubnija (1898-1944), stožernik, bio je zadužen za klerikalno i nacionalističko usmjeravanje omladine.
Rudolf Ertl, zamjenik stožernika, od juna do septembra 1941. gradonačelnik, po oslobođenju je osuđen na tri godine prinudnog rada. Trgovac Penava, ustaški povjerenik za Jasenovac, šurovao je sa četnicima. U ljeto 1944. ustaše su ga poslale u logor, gdje je likvidiran.
Ivan Simeon je bio kotarski predstojnik u Sanskom Mostu, Gradišci i Glini, upravo tamo gdje su izvršeni masovni pokolji srpskog stanovništva. Njegova je sudbina nepoznata.
Niko Mihaljević (1893-1944), gostioničar, zarobljen je za vrijeme napada partizana na Banjaluku septembra 1944. i osuđen u Sanskom Mostu.
Knjižar Zvonimir Jović (1897–1947), kapetan Ordnung policije, nakon dolaska jerusalimskog muftije stupio je u SS "handžar" diviziju. Predao se 1946. u okolini Kotor Varoša. Strijeljan je na groblju u Boriku.
Matko Betunac je radio u Redarstvu. Osuđen je na 20 godina robije, koje je proveo u Tvornici kože u Bugojnu.
Pero Betunac do rata nije živio u Banjaluci. Njegova supruga, magistar farmacije, odmah po dolasku je preuzela "Stanišića apoteku".
Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik Arhiv Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
