ZAPISI IZ ARHIVA: Stasavanje banjalučkog sporta (2): Ekspanzija smučanja i konjičkog sporta
Banjalučki smučarski klub je osnovan početkom 1933, sa ciljem da ovaj sport raširi po cijeloj Vrbaskoj banovini. Klub je za kratko vrijeme opravdao svoje osnivanje, priredivši više takmičenja za članstvo i omladinu na Saračici, za koju se govorilo da je idealan teren za smučanje, jedan od najboljih u Bosni.
Razvoju i podizanju smučarstva doprinosila je vojska, priređujući smučarske tečajeve na kojima su učestvovali i građani. Da je ovaj sport uživao državnu podršku, svjedoči i činjenica da su upravu činila visoka vojna lica. Član uprave bio je i inženjer Slaviša Vajner Čiča, službenik Higijenskog zavoda i potonji narodni heroj.
Klub je od osnivanja bio okrenut omladini, ali se zakratko suočio sa školskim propisima, koji su đacima zabranjivali bavljenje smučarstvom. Nije to bio nikakav ekskluzivitet. Svojevremeno je Žarko Lastrić izbačen iz Gimnazije zato što je igrao fudbal u "Borcu".
Pod vođstvom agilnog predsjednika dr Roberta Frida, pionira bh. mikrobiološke i epidemiološke službe, koji je bio i predsjednik banjalučke podružnice Društva planinara "Romanija", klub je već prve godine postojanja na Starčevici podigao smučarski dom.
U takmičenja, koja su uvijek imala visoke pokrovitelje, počeli su da se uključuju i gosti iz Bihaća, Novog, Drvara, Siska, Petrinje, Knina... Takmičenja su organizovana uglavnom u saradnji sa vojskom.
Takmičenju od 6. februara 1937. u podnožju Starčevice prisustvovalo je oko 5.000 gledalaca. Vojska je duž staze duge 18 km postavila radio-emisione stanice, pa su gledaoci iz prve ruke obavještavani o toku takmičenja. Prvi je stigao Ferdo Majnarić iz Delnica, u vremenu od 1:29.25. Njemu je general Milivoje Alimpić dodijelio srebrni pehar sa pozlaćenom statutom skijaša, dar bana Kujundžića. To nije bila njegova jedina pobjeda u Banjaluci. Drugi je bio Ćejvan, tek treći kaplar Karlo Girando, državni reprezentativac, četvrti Veselin Misita, a peti Stevan Stričević.
U sjećanju je ostalo i vojno takmičenje iz februara 1936, na stazi dugoj 16 km, koja je išla od stare rebrovačke crkve do Presnača, do Ponirskog vrha niz Starčevicu. Iako sa ozlijeđenim koljenima, potporučnik Misita nije odustao. Na cilj je stigao četvrti.
Najuspješniji banjalučki smučar bio je Josip Bodven, nosilac čak pet titula prvaka Vrbaske banovine. Titulu mu je, u predvečerje rata, februara 1941, na stazi dugoj 16 km, preoteo privatni činovnik iz Zagreba Ivan Lici. Među smučarkama se isticala Milena Misita.
Jahanje je bilo najomiljeniji sport još od turskih vremena. Iz austrougarskog doba pamti se trka na relaciji Bihać - Sarajevo, održana 1893. Trke su tradicionalno održavane na prvi dan pravoslavnih Duhova, kada je otvaran i nadaleko poznat sajam. Organizaciju trka je poslije oslobođenja preuzelo viteško društvo pod nazivom Vrbasko kolo jahača "Vojvoda Mrkonjić".
Kolo je širilo ideju konjarstva i putem štampe, a njegov agilni višegodišnji sekretar inženjer Konstantin Gazdanov je objavio više knjiga o uzgoju konja. U radu Kola istakli su se i inženjer Konstantin Gazdanov, sekretar i ranžer trka, major Vsevolod Lavrov, Filip M. Hofman i drugi.
Priređivane su i izložbe ždrebadi, a odziv uzgajivača je redovno bio velik. Žiriju bi predsjedavali predsjednici Kola. Tu su dužnost obavljali divizijski general Vojislav Kostić i brigadni generali Dušan Mihailović i Miloje S. Lazarević.
Kolo je svake godine priređivalo 3-4 "konjička sastanka", koji su na programu imali galopske, kasačke i preponske trke. Juna 1933. uvedeno je i lovačko jahanje, rezervisano za vojna lica, a od juna 1937. i kasačke trke sa sulkama. Brižljivo pripremljene trke su na hipodrom na Banjalučkom polju znale da privuku i do šest hiljada gledalaca. Trke su priređivane na stazama od 900, 1.000, 1.400, 1.600, 1.800 i 2.000 metara. Poseban interes su izazivale trke bosanskih konja. Vrbasko kolo jahača je uspostavilo stanicu za jahaće pastuve iz Ljubičeva i ergelu brdskih konja.
Poznatiji odgajivači konja bili su Mustafa Plićanić, Milivoj Kecmanović, Fehim Vajrača, Anđelko Skatanić, Stojko Stanarević, Ahmed Beglerbegović i dr Muhamed Kulenović.
Dugo se prepričavalo i gostovanje kubanskih kozaka u nedjelju, 18. juna 1933, a onda i dva dana kasnije, kada su na igralištu "Krajišnika" predstavili svoju džigitovku. Banjalučani su uživali u "otmici djevojke"', jahanju sjedeći naopačke ili ležeći na konju, presijecanju sabljom grančica pobodenih u zemlju, dohvatanju maramica sa zemlje, "lastavici"... Najburnije je pozdravljena "piramida", kada je jedan kozak, stojeći na ramenima dvojice jahača, oko igrališta pronio jugoslovensku trobojku. Na kraju, gosti su nasred igrališta izveli kazačok i lezginku.
Zoran S. Mačkić, arhivskih savjetnik u Arhivu Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
