Zapisi iz arhiva: STARA REBROVAČKA CRKVA: Temelji osveštani na Markovdan 1885. godine
U Rebrovcu je postojala mala drvena crkvica, za koju se pripovijeda da je prije 200 godina postojala kod Crkvene, te kad se osjetilo da je neprijatelj hoće spaliti, pobožni hristijani su je za jednu noć prenijeli na desnu stranu Vrbasa, gdje je sve do 1876. postojala.
Pošto je te godine u vrijeme ustanka od Turaka spaljena, to je crkvena rebrovačka opština novosazidanoj crkvi, blagoslovom bivšeg mitropolita Save Kosanovića, na Markovdan 1885. temelj osveštala i prvi kamen u rov postavila.
Osveštanju temelja prisustvovali su dr M. Kukuljević i kotarski predstojnik L. Dobošević, gradski načelnik hadži Smail-beg Ibrahimbegović i većina pravoslavnog naroda iz Banjaluke i rebrovačke parohije. Na temelj su pale 333 forinte. Kako je crkvena opština u početku imala samo 1.000 forinti, to je, sa dozvolom vlasti, poslala svog paroha Milana Marjanovića da prikuplja milostinju, kojom je prilikom skupljeno još 1.000 forinti.
Car Franjo Josif Prvi, pokojni prestolonasljednik Rudolf i ministar Kalaj priložili su za zidanje crkve po 200 forinti. Prokopije Bubnjević, ovdašnji trgovac, darovao je dva zvona, vrijedna 600 forinti. Ostalo je dala darežljiva ruka srpskog naroda, te je 1889. crkva dovršena.
Novosagrađena crkva je na lijepom mjestu, pokraj Vrbasa, daleko od varoši četvrt sata. Dugačka je 21, široka 11, a visoka do krova devet metara. Zvonik je od pečene cigle, visok sa krstom 28 metara, a širok sa svake strane po četiri metra; crkva je pokrivena pečenim crijepom, a koštala je 14.000 forinti. Što je crkva ovako tvrdo ozidana i lijepo ukrašena ima se zahvaliti majstoru Antunu Ceroviću i Vidu Kovačeviću, koji je radove nadzirao i po parohiji rebrovačkoj sa parohom Marjanovićem priloge za crkvu skupljao. Ima se zahvaliti i parohu Marjanoviću, koji je svoju kuću i porodicu ostavio i nekoliko mjeseci po BiH dobrovoljne priloge prikupljao. Kad je osveštao manastir Krupu i crkvu u Kukuljama, prolazeći kroz Banjaluku, mitropolit Đorđe Nikolajević dade riječ da će na Pokrov sv. Bogorodice osveštati novosagrađenu crkvu.
U srijedu, 27. septembra 1889. javlja mitropolit iz Varcar-Vakufa – putujući iz Donjeg Vakufa – da stiže. U Malibuču, jedan sat od Banjaluke, dočekali su ga prota Kovačević i paroh Marjanović. Oko pet sati stigoše pred Srpsku školu, gdje je sva školska srpska mladež, sa učiteljima, učiteljicama, školskim odborom i građanstvom, pozdravila visokog gosta. Poslije toga je on odsjeo u Srpskoj školi, u stanu prote Kovačevića.
U subotu, 30. septembra u pet uveče oglasiše se crkvena zvona večernje, koje su izvršili prota Kovačević i protođakon Risto Bošković. Sutradan u šest sati jutarnju je služio paroh Petar Ivanković. U devet sati oglasiše se zvona i mužari dolazak mitropolita. Između crkve i Banjaluke, na polovici puta, dočekali su ga parohijani, poređani sa obje strane puta. Pred crkvom, pod slavolukom, pozdravio je mitropolita paroh Marjanović. Pred crkvenim vratima, sa krstom i Jevanđeljem, dočekaše visokog gosta prota Stevo N. Davidović i više sveštenika. Visokopreosvešteni je cjelivao krst i Jevanđelje, ušao u crkvu i pomolio se Bogu. Učitelj Božidar Ljubojević je milozvučno otpjevao "Cara nebesnog". Odmah zatim započeto je vodoosveštanje, te svečana litija. Kad se taj čin svršio, otpočelo je pranje i mazanje prestone ploče, a potom božestvena liturgija.
Sa mitropolitom su činodejstvovali bosanskogradiški protojerej Stevo N. Davidović, derventski Vaso Jungić i banjalučki Vid Kovačević. Pri službi je odgovaralo Srpsko pjevačko društvo "Jedinstvo", pod upravom svog predsjednika N. Pišteljića.
Crkva je bila puna, a još pet puta toliko bilo je naroda oko crkve. Službi su prisustvovali okružni predstojnik baron Lazarini, general Leopold Gustav, gradski predstojnik Tartalja i kotarski predstojnik Taberi. Naroda je bilo oko 3.000 duša.
Po svršetku liturgije bio je svečani objed, koji je lijepo udesio odbor za pripremu, na čelu sa predsjednikom Lazarom M. Popovićem i potpredsjednikom Savom Surutkom. Trpeza je bila tolika da bi moglo do 400 osoba za nju sjesti, ali pošto stranog svijeta nije bilo mnogo, to su i domaći niže gostiju posjedali.
Zdravice, praćene himnom i pucanjem iz mužara, nastavljale su se sve dok pred samu noć nije počela padati kišica. Od prihoda crkvi taj dan palo je 1.525 forinti. Kum crkveni Jovo Tešić iz Lipovca pridario je 170 forinti.
Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik Arhiv Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
