ZAPISI IZ ARHIVA - Štampa u Bosanskoj Krajini (1906–1941): Književna Krajina u službi jugoslovenske ideje
"Književna Krajina" je "mesečni literarno-kulturni prilog Službenom listu Vrbaske banovine" i časopis "za književnost, umetnost i društveni život".
Osnivač časopisa bio je Svetislav Milosavljević, prvi ban Vrbaske banovine, a vlasnik i izdavač Kraljevska banska uprava Vrbaske banovine. Časopis je uređivao Književni odbor, odgovorni urednik bio je novinar Božidar Vesić, a režiser Miloš Antonić. Prvi broj izašao je u januaru 1931. u Banjaluci.
Časopis je pokrenut s ciljem "da služi velikoj jugoslovenskoj ideji i svemu što jača temelje jugoslovenskoj kulturi". Uređivan je "u duhu jugoslovenske ideologije i sa obzirom na kulturne potrebe naroda u Vrbaskoj banovini".
"Književna Krajina" nije bila "organ neke grupe ('kružoka') ili škole koja se završava na izam, a još manje agencija nekog 'velegradskog' kluba", već je predstavljala "jedno novo sredstvo za banovinsku prosvetnu i kulturnu akciju". Trebalo je da časopis "vremenom postane jedna baza više za delatnost jugoslovenskih književnika i javnih radnika".
"Književna Krajina", unatoč svome imenu, nije bila "osuđena na lokalni i budžački život, da pronalazi pisce i tamo gde ih uopšte nema. Reč "Krajina", u njenu imenu, značila je težnju ovih krajeva, da i oni doprinesu (moralno i materijalno) razvitku nacionalne književnosti; a ne hvatanje u kolo samozvanih "novinara" i "književnika" koji uobražavaju da su jedini legitimni predstavnici "štampe" i "literature" u Vrbaskoj banovini, zato što su rođeni na njenoj teritoriji".
Časopis je okupio desetine saradnika, među kojima su se isticali Dragutin M. Domjanić, Vaso Glušac, Tin Ujević, Vlado Vlaisavljević, Stevan Bešević, Desimir Blagojević, Dušan Jerković, Branko Đukić, Velimir Živojinović Masuka, Srećko Kosovel, Dušan Đukić, Novak Simić, Zvonimir Šubić, Milica Janković, Isaije Mitrović, Trifun Đukić, Ilija Grbić, Pavle Lagarić, Marko Car, Eli Finci, Boško Novaković, Aleksandar Ilić, Eliezer Levi, Slobodan Popović, Savo Štedimlija, Đuro Gavela i drugi.
U omladinskom dijelu, a "u cilju iznalaženja talenata i njihova razvijanja", "Književna Krajina" je objavljivala radove najmlađih pisaca.
Usljed nedostatka finansijskih sredstava i bez dovoljnog broja domaćih saradnika, "Književna Krajina" prestala je da izlazi 1. juna 1932.
Za osamnaest mjeseci izlaženja "Književna Krajina" je "bila simpatično primljena u svima slojevima cele Jugoslavije". U njoj se "nisu libili sarađivati i najveći šampioni naše literature".
Kao časopis je stekla zavidan broj saradnika i čitalaca. Svojim spoljašnjim izgledom i solidnom tehničkom opremom časopis ostavlja vrlo lijep utisak.
Književna Krajina je štampana "na boljoj hartiji", ćirilicom i latinicom, u sveskama (knjigama) "od 5–6 tabaka velike osmine". Časopis je izlazio jedanput mjesečno. U prvom godištu (1931) izašla je prva i druga knjiga, a u drugom (1932) treća. Svaka knjiga ima po šest brojeva. Od 1932. format časopisa je promijenjen sa 31 h 23 na 23,5 h 16 cm. Književna Krajina je štampana u štamparijama Dušana Ugrenovića i braće Jakšić.
"Banjalučke novosti"
"Banjalučke novosti" počele su da izlaze 28. maja 1932. U podnaslovu lista stajalo je: "Informativni tjednik Vrbaske banovine", od br. 1–3 (1932), "Informator, tjednik Banjalučke novosti", od br. 4–11 (1932), "Informativni list za privredu i prosvjetu u Vrbaskoj banovini", od br. 12–14 (1932) i u cijeloj 1933. godini, "Narodni pregled za privredu, prosvjetu, obrt i trgovinu" u 1935. godini.
Vlasnik i izdavač lista bio je Marinko Udiljak. Odgovorni urednici bili su Nenad Borić, Karlo Blažun i Marinko Udiljak.
U uvodniku prvog broja list konstatuje žalosno stanje banjalučke štampe: "Toliko listova, dnevnih i nedjeljnih, ugledalo je ovdje bijela dana. Po svemu izgleda, da su izlazili i nestajali istom brzinom. Stalno propadanje i nestajanje u jednom gradu koji je sjedište tako velike administrativne jedinice. Pa zar je istina, da je u Banjoj Luci nemoguća mogućnost izlaženja jednog, pa i najmanjeg lista? Žalosna je to činjenica. Za mnoge nas tragična, kad se već desetinu puta obistinila". Uredništvo je računalo na pomoć, podršku i saradnju inteligencije u popularisanju lista u narodu. U uvodnoj riječi list je naglasio da će "tretirati sva kulturno-prosvjetna pitanja koja direktno ili indirektno tangiraju Vrbasku banovinu i njezino stanovništvo". List je izlazio sa geslom: "Neka se čuje glas ponosnih Krajiških brda i dolina, neka se čuje glas ovoga kraja i naroda". Imao je "informativni karakter s ograničenjem na našu užu domovinu, na Vrb. banovinu". Sadržajno i načinom uređivanja, list je nastojao da bude pristupačan "najširim slojevima čitalačke publike".
List je štampan ćirilicom i latinicom, u kvart formatu, u Štampariji "Vrbas" u Banjaluci. Izlazio je jednom nedjeljno, a u 1935. jednom mjesečno. Prestao je da izlazi aprila 1935.
Mr Bojan Stojnić, arhivski savjetnik, direktor Arhiva Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
