Zapisi iz arhiva ... Štampa u Bosanskoj Krajini (1906-1941): Policijski progon javne riječi

Okupaciona Austrougarska je gledala različito na pokretanje listova u Sarajevu i u ostalim dijelovima zemlje, imajući više tolerancije prema Sarajevu, a manje prema Banjaluci i Bosanskoj Krajini.

I u Sarajevu i van njega Austrougarska je na izdavanje listova gledala kroz prizmu naročite nacionalne, prosvjetno-kulturne, ekonomske, socijalne i administrativne politike prema autohtonom domaćem stanovništvu. Za nju je BiH trebalo da bude potrošačka pijaca njene industrije i bogati izvor jeftinih sirovina za njene fabrike.

 Austrougarskoj nije bilo u interesu da narod prosvijetli, jer joj je tada teže činiti svakovrsne i svakodnevne nepravde. Zato je ona bez milosti suzbijala i progonila sve što je moglo narodu da otvori oči, da obavijesti narod i inostranstvo o pravom raspoloženju stanovništva u BiH.

Iz tih razloga Austrougarska je obraćala naročitu pažnju na štampu. Svijet koji joj nije bio naklonjen, nije mogao da dođe do javne riječi. Iz tog razloga, punih 30 godina u BiH nije bilo naročitog zakona o štampi, već je javna riječ potpadala pod policijske zakone i progone. Čak ni kad je 1907. donesen Zakon o štampi, prilike se nisu izmijenile.

Iako je režim poslije dugog vremena počeo da popušta, izdavanje listova otežavao je na sve moguće načine. Uvedeni su prestrogi uslovi za pokretanje i izdavanje novina, uvedena je najstroža cenzura i teške kazne za svaki, pa i najmanji prestup, šikanirani su urednici, saradnici, izdavači i štampari, pa čak i pretplatnici. Globljenja, zatvaranja i konfiskovanja bila su stalno na dnevnom redu.

Usljed ovakvog stanja u razdoblju austrougarske uprave je i u Sarajevu izlazilo vrlo malo i književnih i političkih listova, a još manje van njega.

Sa oslobođenjem i stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od 1929. Kraljevine Jugoslavije, nestalo je smetnji koje su kočile i ubijale riječ. Došlo je do stvaranja novog stanja i na publicističkom polju, iako su sve do 6. avgusta 1925. ostali stari zakoni i propisi. U Banjaluci i u Bosanskoj Krajini broj listova i publikacija se povećavao svakim danom, mada je veliki broj njih kratko živio zbog partijskih i političkih kriza. Najveće promjene bile su kod političkih novina, usljed toga što se i politički život najviše promijenio. Ali i kod političkih listova i kod većeg broja ostalih preovlađivala je pripadnost ovoj ili onoj političkoj stranci ili književno-kulturno-socijalnim pogledima. Sve više je nestajalo stare plemenske zaoštrenosti i skoro apsolutne podjele po vjeri. Tako se u Bosanskoj Krajini, kao i u cijeloj državi, osjetilo, jače pulsiralo i slobodnije manifestovalo novo stanje u svim pravcima, pa i u duhovno-literarnom.

U Banjaluci i Bosanskoj Krajini novi listovi od završetka Prvog do početka Drugog svjetskog rata pokazuju važnost i ciljeve štampe, a najvažniji su nazivani "Država", "Jedinstvena država", "Otadžbina", "Jedinstvo", a u lokalnom razmjeru Vrbaske banovine, "Vrbaske novine", "Književna Krajina" i "Razvitak".

Velika je razlika između austrougarskog i jugoslovenskog razdoblja u slobodi pisanja i širenja listova, kao i u broju čitalaca i pretplatnika. U prvom razdoblju broj pretplatnika bio je malen, a u drugom znatno veći. I u razdoblju Austrougarske i jugoslovenske države uticaj krajiške štampe na narod u Bosanskoj Krajini je vrlo snažan. Štampa je činila nesumnjivo velike usluge u vezi sa prosvjećivanjem naroda, širenjem interesa za javne poslove i javni život, jačanjem kulture, širenjem savremenih znanja i privrede, moralnim jačanjem i socijalnim razvitkom.

Broj listova i časopisa koji su izlazili u Bosanskoj Krajini (Vrbaskoj banovini) od 1906. do 1941. iznosio je 87, od toga za vrijeme Austrougarske devet, a za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Jugoslavije 78. Najviše listova pokrenuto je u Banjaluci (63), zatim u Derventi (8), Bosanskom Novom (5), Bosanskoj Krupi (3), Prijedoru (2), Doboju (2) i po jedan u Drvaru, Tesliću, Bugojnu i Zagrebu. U navedenom periodu izlazilo je 48 informativno-političkih, četiri književno-kulturna, 14 šaljivo-satiričnih, tri informativno-vjerska, dva pozorišna, dva skautska, dva sportska, dva za prosvjećivanje i dva đačka, po jedan ljekarski, muzejski, ugostiteljski, poljoprivredni, sokolski i rukopisni i dva ostala lista.

Mr Bojan Stojnić, arhivski savjetnik, direktor Arhiva Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.