ZAPISI IZ ARHIVA - Štampa u Bosanskoj Krajini (1906-1941): Narodni glas u službi partije

 Bio je to trinaesti po redu komunistički list u Kraljevini SHS. Vlasnik i odgovorni urednik lista je bio Dušan Spasojević, a urednik Jakov Lastrić.

Na okružnoj konferenciji SRPJ(k) za Bosansku Krajinu u Banjaluci 14. decembra 1919. odlučeno je da se pokrene nedjeljni list "Crvena Krajina", a obustavi "Radnička volja", koja je izlazila u Drvaru. Od prvobitnog naslova lista se odustalo vjerovatno zbog straha od zabrane, pa je novi list dobio naziv "Narodni glas".

U uvodniku prvog broja, pod naslovom "Seljacima i radnicima!", precizirani su zadaci i namjena lista. "Narodni glas" je imao tri glavna zadatka: 1. da bude "list za socijalističku agitaciju među seljacima", 2. da služi potrebama "partijskog i sindikalnog pokreta u Bosanskoj Krajini" i 3. da bude "banjalučki lokalni socijalistički list". Pored toga, list je trebalo da bude "glas radnog naroda u gradovima i na selima, glas radnika i seljaka".

"Narodni glas" je štampan ćirilicom i latinicom u tiražu od 2.000 primjeraka, na folio formatu, u Tiskari Fon i Grgić u Banjaluci. Izlazio je jedanput nedjeljno. Zbog finansijskih teškoća list je 24. jula 1920, nakon 13. broja, prestao da izlazi. Pojedini brojevi izlazili su samo na jednom listu, koji nije paginiran.

"Putokaz"

"Putokaz" je bio "list za prosvjećivanje", namijenjen "za obrtničku i seljačku mladež". U njegovom podnaslovu je stajalo: "Riječ našim pitomcima. S dopuštenjem crkvenih i redovničkih starješina". Izdavač je bila Uprava trapiskog samostana, a vlasnik Samostan trapista. Od septembra 1920. izdavač je bilo Sirotište Sv. Bernarda u "Mariji Zvijezdi" kod Banjaluke (Delibašino Selo). List su uređivali učitelji sirotišta, a odgovorni urednici bili su Stjepan Šimić, M. Nekros (Maksimilijan Nestor), Bernardin Gaber i Marijan Soče. Aktivan saradnik "Putokaza" od 1921. bio je učitelj Franjo Žak. Prvi broj je izašao u januaru 1920.

U uvodniku prvog broja uredništvo je svojim pitomcima i prijateljima čestitalo Novu godinu i preporučilo list: "Evo naš listak, koji skromno i bojažljivo izlazi danas u svijet, hoće da ti pokaže put k sreći vremenitoj i vječnoj. Primi ga, kao dobro poznatog prijatelja, dolazi iz poznatih ti krajeva, hoće da ti se pridruži kao pratilac u ovoj novoj godini!" Povod izdavanju časopisa bilo je: "opće dobro naše mladeži, osobito naših bivših pitomaca, njihova daljna stručna naobrazba, pobuda vjerskog osjećaja". Časopis je pokrenut u cilju održavanja trajne veze između bivših pitomaca i trapista, a objavljivao je razne poučne članke, pjesme, pripovijesti, životopise, sitne priče, obavijesti, svaštice, zagonetke i slično.

U početku je izlazio jednom mjesečno, a kasnije šest puta godišnje. Časopis je u 1927. imao oko 400 pretplatnika. Štampan je latinicom, na hrvatskom jeziku, u "samostanskoj kućnoj tiskari", Štampariji Srca Isusova u Delibašinom Selu. U decembru 1928. prestao je "izlaziti na neodređeno vrijeme zbog pokvarenja štamparskog stroja".

"Crveni smijeh"

"Crveni smijeh" je bio humoristički list. Izdavala ga je Komunistička partija u Derventi oko 1920. Štampan je u Štampariji Josipa Laja u Derventi. Prema Đorđu Pejanoviću, u arhivi radničkog pokreta u Derventi prije Drugogsvjetskog rata bila su sačuvana dva broja ovog lista, datirana 6. juna 1920. i 1. oktobra 1920. Istoričar Milan Vesović smatra da ovaj list nije izlazio u Derventi i da se radi o beogradskom listu "Crveni smeh", a koji je svakako širen i u Derventi.

"Budućnost"

"Budućnost" je bila "zabavno poučni list djece organizovanih radnika". Prema Đ. Pejanoviću, list je izdavala Radnička organizacija u Derventi i 1920. je izašlo deset brojeva. Prema M. Vesoviću ni ovaj list nije izlazio u Derventi, već je riječ o beogradskom dječijem listu "Budućnost", koji je vjerovatno širen i u Derventi.

"Čičak - Novi čičak"

"Čičak" je humorističko-satirični list. Počeo je da izlazi 1. decembra 1921. Vlasnik lista bio je Konzorcij "Čičak". List je izdavao i uređivao Tomo Mutić. Odgovorni urednici bili su: Niko Jovičić (od 1. decembra 1921. do 1. februara 1922), Ivan Zaković Volfgruber (od 1. marta do 1. maja 1922), Mustafa Pličanić (od 1. juna do 1. jula 1922) i Milan Tomić (avgust 1922). Kao ličnost koja "šamare prima i vraća" označen je Ivan Tabulo.

U uvodniku prvog broja objavljena je Oda čičku, koja predstavlja program lista. Ovaj šaljivo-satirični list je "šibao političare, nacionalne i socijalne mane i poroke, opštu moralnu posrnulost i poratno društveno haotično stanje sa svim njegovim zlim manama". Naročito je zbijao šalu sa pojedinim Banjalučanima. Redakcija "Čička" je većinu svoga materijala crpila iz Banjaluke, ali nije zaboravljala ni ostale prostore Bosanske Krajine: Prijedor, Bosansku Krupu, Bosanski Novi, Sanski Most, Bosansku Gradišku, Ključ, Bihać, Kozarac, Bosanski Petrovac, Prnjavor, itd.

"Čičak" je štampan ćirilicom i latinicom, na velikom kvart formatu (30h23), u Štampariji S. Ugrenović i sinovi u Banjaluci. List je izlazio jedanput mjesečno do 1. avgusta 1922. Ukupno je izašlo devet brojeva. Svaki broj paginiran je zasebno, obično osam strana.

Nakon kraće pauze Tomo Mutić ponovo je pokrenuo šaljivo-satirični list pod nazivom "Novi čičak", koji je bio nastavak "Čička". Prvi broj izašao je 12. novembra 1922. List je izdavao i uređivao T. Mutić u istom duhu i formatu kao stari "Čičak". Štampan je ćirilicom u Štampariji Braća Ugrenović u Banjaluci. Izlazio je neredovno do početka 1923, kada se definitivno ugasio. Svaki broj paginiran je zasebno, obično četiri strane.

"Sletski vesnik"

U Doboju je 8. i 9. jula 1922. održan Treći slet Sokolske župe tuzlanske. List je izdalo Sokolsko društvo u Doboju, a njegov urednik je bio Bogdan Đ. Dakić. Štampan je ćirilicom i latinicom, na folio formatu (24 cm), u Štampariji R. Sekulić u Tuzli. Izašao je samo jedan broj u Doboju, datiran 15. jula 1922.

Mr BOJAN STOJNIĆ, arhivski savjetnik, direktor Arhiva Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.