Zapisi iz arhiva ... Sjećanje na banjalučku privredu (3): Sa rastom grada razvijana preduzeća

Zoran S. Mačkić
Zapisi iz arhiva ... Sjećanje na banjalučku privredu (3): Sa rastom grada razvijana preduzeća

Osnovna sredstva za potrebe GMP "Mesar" obezbijeđena su spajanjem Gradskog preduzeća za promet mesom "Prehrana" i Državne tvornice suhomesnatih roba "Mesar", a obrtna po kreditnom planu. Iz njih se 1956. razvio "Stočar", koji je u početku bio u sastavu Poslovnog saveza za stočarstvo zemljoradničkih zadruga.

I Gradsko zanatsko preduzeće "Instalater" je osnovano 31. marta 1948. Sjedište mu je bilo u ulici Šoše Mažara 24. Osnovna i obrtna sredstva za potrebe "Instalatera" preuzeta su od Gradskog privrednog preduzeća za vodovod i kanalizaciju. Od kraja 1955. poslovalo je pod nazivom Montažno preduzeće "Instalater". Iz njega se kasnije razvio "Energomont".

Gradsko obućarsko preduzeće "Obućar" osnovano je 22. maja 1948.

Prvog dana 1949. pokrenuta je proizvodnja u Preduzeću drvne industrije "Vrbas", koje je osnovala Vlada NR BiH. "Vrbas" se 1955. fuzionisao sa Tvornicom pokućstva, osnovanom 1947.

Iste godine, 1949. proradila je Gradska automehaničarska radionica "Autoremont", kasnije "Autoservis" odnosno "Zastava auto".

Od posebnog značaja je bilo i osnivanje "Žitoprometa", koji je 1950. osnovala Vlada NR BiH. Sjedište mu je bilo u Nikole Tesle 1. Od 1956. ovo je preduzeće poznato kao "Žitoprodukt".

Izgradnja narednih privrednih preduzeća bila je usklađena sa rastom grada i njegovim ekonomskim potrebama, pa su redom osnivana dobro poznata preduzeća: Komunalno preduzeće "Čistoća" (1950), Sresko transportno preduzeće (kasnije AP "Lasta") i Preduzeće za opravku automobilskih guma "Gumirad", kasnije "Sintetik" (1951), "Rudi Čajavec" i Banjalučka mljekara (1953), Fabrika celuloze (1954), Komunalno preduzeće "Put" (1955), Fabrika hidrauličnih uređaja i metalne opreme "Univerzal" i Komunalno preduzeće "Cvjećar" (1956), Trgovačko preduzeće alkoholnim i bezalkoholnim pićima, a kasnije Fabrika sokova "Bosanka" (prvobitno u sastavu zagrebačkog "Marijana Badela") i Vazduhoplovni zavod "Kosmos" (1958)...

Nikada ništa na ovom planu nije teklo lako, ali su gradske vlasti bile uvijek dorasle izazovima. Tako je, na primjer, "Kosmos" osnovan 20. marta 1958. naredbom Josipa Broza Tita, nakon čega je remontna radionica iz Šentvida kod Ljubljane preseljena u Banjaluku. Do 1960, kada je izgrađen prvi objekat na današnjoj lokaciji, "Kosmos" je poslovao pod vedrim nebom, između zidina Kastela.

Uz samo nekoliko izuzetaka, ovo je bila privredna osnova Banjaluke do izbijanja oružanog sukoba 1992. Po njegovom prestanku, već 20 godina, podastiru nam se priče o otvaranju fabrika, "privlačenju" stranih investicija, podizanju "povoljnih kredita sa grejs periodom", prodoru privatne inicijative, konceptu malih i srednjih preduzeća, banjalučkoj poslovnoj zoni... "Globalizacija" i posljedično "tržišno otvaranje", praćeni ekonomskom politikom pod čijom se kapom proizvodnja i ne isplati, polako ali sigurno nam brišu svijest o neophodnosti zaštite vlastite proizvodnje, a nameću koncept uvoza svega i svačega.

Upropastili smo gotovo sve ono što su nam naši stari ostavili u nasljeđe. Biće da su oni bili mnogo mudriji od nas.

ZORAN S. MAČKIĆ, arhivski savjetnik Arhiv Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana