Zapisi iz Arhiva Republike Srpske (6) - Osnivanje udruženja

Nastanak

Na razmeđu dva vijeka u Banjaluci je osnovan niz udruženja najrazličitije orijentacije ali, bez izuzetka, zasnovanih na vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti članstva. Tako nastadoše Okružni odbor Hrvatske narodne zajednice za BiH, Podružnica hrvatskog kulturnog društva "Napredak", Klub muslimanske omladine, Hrvatska katolička udruga, Podružnica udruženja Nijemaca u BiH, Židovsko društvo "Kadimah" (hebrejski naprijed) i druga. Kasnije nastade i nekoliko nadnacionalnih udruženja. Pošto austrougarske vlasti nisu dozvoljavale organizovanje na političkoj osnovi, iznalažene su legalne forme djelovanja, pa je tako decembra 1905. osnovano Banjalučko prosvjetno radničko društvo, koje je imalo cilj podizanje klasne svijesti, a ostvarivalo ga je raznolikim obrazovnim, kulturnim i zabavnim vidovima aktivnosti.

Do 1914. u Banjaluci je osnovan i niz udruženja kulturno-prosvjetnog, humanitarnog i socijalnog karaktera: Hrvatsko pjevačko društvo "Nada", Srpsko pjevačko društvo, Pododbor Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva "Prosvjeta", Srpska čitaonica, Hrvatska čitaonica, Muslimanska čitaonica "Kiraethana", Katoličko dobrotvorno gospojinsko društvo, Dobrotvorna zadruga pravoslavnih Srpkinja Banjalučanki, Muslimansko dobrotvorno društvo za islamsku sirotinju grada Banjaluke, Udruženje srpske trgovačke omladine, Okružni odbor Hrvatske narodne zajednice za BiH, Učiteljsko društvo za Bosansku Krajinu, Hrvatsko obrtničko društvo, Srpsko zanatlijsko udruženje, Muslimansko zanatlijsko društvo "Fadilet", Hrvatsko radničko društvo, Činovničko udruženje...

Sportska udruženja

Do izbijanja Prvog svjetskog rata u Banjaluci su djelovala i četiri sportska udruženja: Srpski soko, Hrvatski sokol, Lawn-Tennisklub (osnovan 1907) i Banjalučki klub biciklista Orao.

Burno vrijeme uoči Prvog svjetskog rata, koje posebno obilježiše aneksiona kriza i balkanski ratovi, ostavi traga i na planu organizovanja građana. Sredinom 1913. austrougarske vlasti raspustiše sve sindikalne organizacije i zaplijeniše njihovu imovinu, a po izbijanju rata zabraniše rad svim udruženjima sa srpskim prefiksom.

Obnavljanje ugašenih i formiranje novih udruženja uslijedilo je već pred kraj rata i prvih mjeseci po njegovom završetku. Potreba ljudi za individualnom ekspresijom, samopotvrđivanjem, napretkom, prestižom i socijalnim angažovanjem naišla je u Banjaluci na plodno tlo.

Teritorija današnje BiH uđe u sastav novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Bilo je to vrijeme spokoja, neposredno poslije prve svjetske klanice koja proguta četiri carstva i isto toliko dinastija, vrijeme izgradnje svega što je topovima razoreno, vrijeme puno poleta, optimizma i velikih očekivanja.

Jedan dokument nam danas svjedoči da su u Banjaluci početkom 1926. djelovale brojne sokolske i sportske organizacije. Sokolsko društvo "Petar Mrkonjić" imalo je 60 članova, a vodio ga je trgovac Mićo Baslać, jedan od 156 Srba optuženih u Veleizdajničkom procesu u Banjaluci 1915. Hrvatski sokol je okupljao 40 članova, a vodio je Franjo Berković, gradski vijećnik. On je stajao i na čelu Lovačkog društva, koje je imalo 100 registrovanih članova, a kada je 1933. zbog poslovnih obaveza odstupio, proglašen je njegovim počasnim predsjednikom.

Vrbasko kolo jahača "Vojvoda Mrkonjić", sa svega 16 članova, vodio je brigadni pješadijski đeneral Milan Đ. Vijorović, komandant Vrbaske divizijske oblasti 1920-24. Njegova kći Daroslava, istaknuta srpska vajarka, završila je banjalučku gimnaziju 1927.

Sportski klub Željezničar imao je 30 registrovanih članova. Sportski klub Balkan vodio je zloglasni ustaški stožernik Viktor Gutić, tada koncipijent u advokatskoj kancelariji Ali Kjamilbega Džinića, a od 1932. advokat. Na čelu Radničkog sportskog kluba Vrbas stajao je Dušan Dardić, istaknuti radikal, vlasnik i urednik "Oblasne politike".

Predsjednik Židovskog sportskog kluba Makabi bio je Filip Hofman, radnik Činovničke zadruge, likvidiran u Jasenovcu 1941.

Banjalučki stijeg izvidnika i planinki imao je 85 članova, a predsjednik mu je bio inž. Milan Janković, u to vrijeme gimnazijski profesor.

Društvo planinara imalo je 70 članova.

Sportski klubovi

Građanski sportski klub Krajišnik okupljao je 60 članova. Predsjednik mu je bio Savo Samardžić, član Radikalne stranke i predsjednik Mjesne organizacije Srpske nacionalne omladine "Petar Mrkonjić". U sastavu GSK Krajišnik djelovala je i Teniska sekcija sa 30 članova.

U ostalom dijelu Vrbaske oblasti bio je registrovan relativno mali broj sportskih udruženja. Na dan 1. januara 1926. djelovali su: u Doboju Sokolsko društvo (142 člana), Lovačko društvo (45), Sportski klub Ozren (38), Sportski klub Union (20), Ribarsko udruženje (13) i Udruženje planinara (50); u Bosanskoj Dubici nogometni sport klubovi Borba (20) i Una (30), oba udružena u Sportski podsavez u Zagrebu; u Bosanskom Novom Sportski klub Sloboda (15); u Bosanskoj Gradišci Sportski klub "Karađorđe" (60), u Gornjim Podgradcima Sportski klub Kozara (35), a u Novoj Topoli Sportski klub Konkordija (50); u Prnjavoru Sokolsko društvo (159) i Loptačka sekcija Sokola (35); u Tešnju Lovačko društvo (128); u Derventi Lovačko udruženje (75) i Sportski klub Dobor - Nogometno društvo (44); u Bosanskom Brodu Lovački klub Vučjak i Veslački klub Soko.

Sokolska župa u Banjaluci, osnovana 1920. godine, u četrnaest društava okupljala je čak 1.200 članova, od kojih stotinjak vježbačica i oko 800 djece. Sokolski starješina bio je advokat Stevan Moljević, advokat, političar i publicista, član banjalučkog Rotari kluba od njegovog osnivanja (1934), suvlasnik i urednik "Otadžbine", jedan od optuženih u Veleizdajničkom procesu. Na suđenju đeneralu Draži Mihailoviću u Beogradu 1946. osuđen je na kaznu zatvora od 20 godina. Umro je kao težak bolesnik u toku izdržavanja kazne.

Upravo je Sokolska župa, njegujući bazne sportove, bila glavni zamajac stasavanju sportskog života u Banjaluci i Krajini. To se na drastičan način pokaza i u naše vrijeme, kada ukidosmo DTV Partizan, a ne nađosmo mu adekvatnu zamjenu, pa za svega nekoliko godina, možda i bespovratno, na najniže grane dovedosmo kolektivne sportove, a počesmo da slavimo tekvondo, kate, ful-kontakt i kojekakve još vještine koje prosječan građanin čak i ne razlikuje.

Zoran S. Mačkić

(Autor je arhivski savjetnik u Arhivu RS)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.