Zapisi iz arhiva Republike Srpske (37): Pravoslavna osnovna škola u Banjaluci
Šerijatskim kolovođama: čestitome Kadi efendiji i Muselimu agi, izručuje se sledeđa naredba:
Hristijanski narod (raja tajfesi) u Banjaluki, svojom posredno upravljenom molbom, zatražila je dozvolenje - izum - da jednog učitelja - mualemi daskalose - imati može. Na molbu tog hristijanskog osoblja - zemi raja - dozvoljuje se, da radi poučavanja njihove mladeži - sibijan - po njihovome običaju učitelja imati mogu.
O čemu se i vi haćime - kadija i muselimi ubavješčujete, s tim da se protiv tomu ni od jedne strane kakvo pritjesnjenje ili upliv učinio ne bi, nego da podupirete taj mladečki - sibijanski položaj.
Ova se buruntija iz Sarajeva, glavnog mjesta Bosanskog vilajeta, Hercegovačkog i Zvorničkog sanddžaka itd. vama u ruke šalje, da po istoj postupate i ovom protivnog da se klonite.
Sarajevo 15. šabana 1248. (9. junija 1832.)
(sa turskog preveo 10. sept. 1880. Kosta Jovanović)
Buruntija
Iz citirane, na pergamentu ispisane buruntije, može da se zaključi da je, sa znanjem i dozvolom vlasti, srpsko-pravoslavna osnovna škola u Banjaluci postojala najmanje od 1832. Navod iz buruntije, da "po njihovome običaju učitelja imati mogu", upućuje na zaključak da je škola postojala i ranije, u Banjaluci ili drugdje, ne znamo.
Svetozar Vukašinović, upravitelj Srpske pravoslavne osnovne muške i ženske škole u Banjaluci 1883/84, navodi u školskom izvještaju da je početak rada ove škole "možda i nemoguće tačno označiti, počem za to nikvih podataka nema, a kao što sam izviješten, toga se ne sečaju ni najstariji ondašnji čitelji. No u arhivi ovdašnje srpske pravosl. crkveno-školske opštine, nalazi se jedan akt, stariji od po stoljeća, koji nam može poslužiti kao osnov pregleda".
On dalje zaključuje da je "prije polak stoljeća i u mlogim drugim naprednijim mjestima pod povoljnijim životnim okolnostima bila škola tek u povoju" i da je "ovđe morala biti dobra vešina svijestnih ljudi, Srba, koji su školu dosta cijenili i za nju se starali".
Bogoslovija
Do 1865. škola je bila mješovita, sa jednim učiteljem. Od 1866. bila su već dva učitelja, obojica sa po dva mješovita razreda. Baš te 1866. uz školu je podignuta Pelagićeva "pravoslavna bosansko-banjalučka bogoslovija", koja je potrajala do 1875. Otad su mladići nakon završenog četvrtog razreda osnovne škole mogli da pređu u bogosloviju. Da bi škola za bogosloviju pripremila što spremnije učenike, muški razredi su 1868. povjereni dvojici učitelja, dok je za žensku djecu postavljena učiteljica. To je potrajalo do 1880, kada je, zbog naraslog broja učenica, postavljena još jedna učiteljica.
Nastava
Školska godina je trajala od 15. avgusta 1883. do 29. juna naredne godine. Nastava je održavana od osam do jedanaest prije i od dva do četiri "pošlje" podne, izuzimajući nedjeljne i praznične dane i četvrtak, kao dan sedmičnog odmora.
"Školu su posjećivali učenici i učenice uredno; a uzevši u obzir neobaveznost školske nastave, smjeli bi reći i najurednije. Neđeljnih i prazničnih dana išli su učenici i učenice sa učiteljima i učiteljicama uredno na bogosluženje; isto tako su i primali svetu tajnu pričešća, po obredu pravoslavne crkve za vrijeme velikih postova."
(Nastaviće se)
Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik Arhiv Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
