ZAPISI IZ ARHIVA - Kanon pedagoško-didaktičkih pravila (2): Na primjeru objasniti pravilo

Mr Goran R. Đuran
ZAPISI IZ ARHIVA - Kanon pedagoško-didaktičkih pravila (2): Na primjeru objasniti pravilo

U prvoj Jugoslaviji, prevashodno u Vrbaskoj banovini koja je imala velik broj nepismenih, posebna pažnja je poklanjana prosvjetnom i kulturnom uzdizanju.

Od prvih trenutaka zajedničke državne tvorevine radilo se na donošenju zakona i drugih pravnih akata koji su regulisali školstvo. Ovom prilikom donosimo Kanon, koji je svojevremeno izradila konferencija direktora i nastavnika u njemačkoj pokrajini Saskoj.

Kanon je publikovan u Glasniku Jugoslovenskog profesorskog društva za novembar mjesec 1938, te preporučen srednjoškolskim nastavnicima. Gradski školski nadzornik za Banjaluku Hasib Imamović preuredio je kanon za osnovnu školu i donio raspis svim "nastavnim licima osnovnih škola" 5. decembra 1938. godine:

Pravilo koje hoćeš da utvrdiš ne kazuj odmah, nego najpre napiši na tabli rečenicu iz koje se ono da videti. Na primeru objasni pravilo. I pusti učenike da ga sami izvedu. Zatim dodaj drugi i treći primer, uvek iz glave, dok učenici pravilo odista ne shvate. Posle možeš uvežbavanje produžiti i na primerima iz knjige. I nemoj ići dalje dok učenici u primenjivanju pravila ne budu sigurni.

Ne upuštaj se ni u kakve digresije nego se drži stvari. Ali kad učenici raspolažu već nekim znanjem iz drugih predmeta, koje može korisno da posluži za bolje razumevanje onoga o čemu im govoriš, onda upotrebi to znanje i nastavi novo na ono što im je već poznato.

Kad nešto kažeš, ti u isto vreme, kad kod možeš, i pokaži: karte, slike, modele i t. sl., a pre svega ne zaboravi da ti je pri ruci školska tabla.

Nemoj se udaljavati od udžbenika i nemoj više tražiti nego što ima u njemu.

Nemoj predavati kad si jako uzbuđen; kad si se, na primer, neposredno pre toga naljutio zbog nekog učenika. Bolje je da napraviš pauzu i da počneš rad kad se smiriš. Jer znaci uzbuđenja privlače najveći deo učeničke pažnje, tako da od nje ne ostaje ništa za samu stvar. Sem toga, zastrašena duša ne može baš ništa da nauči.

Pitanja postavljaj celom razredu. Zato očekni malo, pa tek onda prozovi jednog učenika da odgovori. Prozivati moraš po imenu; moraš, dakle, znati sva imena svojih učenika.

Nemoj učenike prozivati redom kako sede, jer će inače biti nepažljivi oni koji bi došli poslednji na red.

Pazi da svaki učenik dobije po neko pitanje. Velika je pogreška ako 10 učenika dobiju po pet pitanja, a 30 učenika nijedno.

Kad predaješ ili propituješ, nemoj se zadržavati previše kod jednog učenika, kao da te se ostali i ne tiču.

Ako na jedno pitanje nije više učenika nikako odgovorilo, ili je najpre pogrešno odgovoreno pa tek posle dat dobar odgovor, onda moraš tražiti da se taj dobar odgovor ponovi. Nije potrebno da kažeš: "Dobro je!" ili "Lepo!" ili "Da!" ili "Dabogme!" ili "Razume se!", ili tome slično. Ništa se ne boj malo pauze koja će nastati dok ne postaviš drugo pitanje.

Ako ti jedan učenik pogrešno odgovori, pitaj odmah drugoga. Ali ako opaziš da je dalje propitivanje nekorisno, nemoj dopustiti da učenici nagađaju i gube vreme.

Nemoj pitati ono što učenici ne mogu još da znaju. Nije baš pohvalno za tebe kad ti učenici odgovore: "To nismo još prešli!"

Nauči da dobro pitaš: tvoje pitanje neka bude jasno, kratko i gramatički pravilno. Ako vidiš da nisi dobro postavio pitanje, a ti ga izmeni. Bolje tri konkretna, kratka, jasna pitanja, nego jedno nekorektno.

Izbegavaj pitanja na koja učenik nema šta drugo da odgovori nego da ili ne.

Ono što je izlišno ne treba ponavljati.

Nemoj pitati: "Jeste li razumeli?" - Čim tako pitaš, znači da ti je i samom jasno da te nisu razumeli, ali te mrzi da ponovo objašnjavaš.

Nemoj svaki čas prekidati učenika, nego ga pusti da dovrši rečenicu. Samo pogreške u izgovoru i oblicima odmah ispravljaj, ali bez mnogo galame. (Na primer, kad učenik kaže: "Došli su pred kućom", ili tome slično).

Nemoj da sediš u razredu, nego stoj.

Ne šetaj se po razredu, nego izaberi jedno mesto gde mogu da te vide svi učenici, a i ti njih. To je obično jedno mesto blizu katedre. Ali ne smeš izgledati ni tako kao da te je neko prikovao za to mesto. Svaki učenik mora znati da svakog časa možeš doći do njega.

Budi ozbiljan. Dokle god potpuno ne zavladaš razredom, ne udaljuj se od stvari, a i onda samo po izuzetku. Ne izbacuj stalno dosetke, ali na zgodnom mestu možeš da napraviš šalu.

Mr Goran R. Đuran, arhivista-istraživač, Arhiv Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana