ZAPIS IZ ARHIVA: Banjaluka na Krajini hvala (II)
Turski putopisac Evlija Čelebija je u pratnji Melik-paše bio oko 1660. godine u Banjaluci.
Navodi da grad ima 45 mahala, među kojima ističe Saraj mahalu. Grad ima 13.700 crijepom i šindrom pokrivenih lijepih i velikih kuća, 300 dućana, tvrdo sazidan bezistan sa 100 dućana i džamiju Ferhadiju, poput carske.
Za tadašnje trgovce banjalučke veli da polaze i dolaze u Beograd, Ušćup (Skoplje) i Solun.
Naročito ističe ljepote bašta, kojih ima na 70 mjesta.
Za plodnost Banjaluke veli: Vrlo mnogo ima pšenice, raži, prosa, ječma i heljde. Grad je veoma jeftin i za jednu bakarnu penzu uzme se hljeb od jedne oke; goveđe je meso tri penze, kablica kisela mlijeka jedna penza; masla i meda toliko je mnogo da sam Bog znade!
I taj turski geograf uočio je značaj Banjaluke kao voćarskog kraja, pa za jelo, voće i piće veli: Bijelim katmerskim ćurecima (okrugli pšenični hljeb sa karanfilom), bijelim u supri (pepelu) pečenim pogačama i kajmak-baklavi u Ferhat-pašinoj palači nema prilike na zemaljskoj kugli.
Od voća im budu najslađe i najljepše trešnje, ni u Evropi, ni u Arapskoj, ni u Perziji im prilike nema. Melik Ahmed-paši donesoše sepet trešanja, svaka poput oraha koji rastu u Anadolu. U svaku se može sakriti krojačka igla. Mi se začudismo ovim sočnim trešnjama; izabravši nekoliko komada, metnusmo jedan u jednu teraziju, a u drugu jedan "esedi" (osam drama; oko 26 grama), i obje se izravnaju. Po tome se poznaje koliko su banjalučke trešnje krupne, slatke, lijepe, sočne i za želudac lake; dunje i jabuke su pohvaljene.
Kupusne glavice budu kolik kazan, a lišće veće od kolača. Ovaj bosanski narod vrlo voli kupus i jedući hoće od slasti da umre. Od pića im je dobro poznato kozje mlijeko, surutka, medeno šerbe (medovina), vesela voda, haralija, ramazanija (napitak od grožđa) i voda od nane.
(Nastaviće se)
Priredio: Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske, prema tekstu Milana Karanovića
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
