Zadrhtao čitav svijet
Američki bombarder tipa "B-29" bacio je, na samom kraju Drugog svjetskog rata, a na osnovu naredbe predsjednika SAD Harija Trumana, uranijumsku atomsku bombu na japanski grad Hirošimu.
Prva atomska bomba, nazvana "mališan", pala je na industrijski grad Hirošimu 6. avgusta 1945. godine u 8.15 časova. Iako je Japan prethodno već nudio kapitulaciju, bomba je pretvorila u pepeo 13 kvadratnih kilometara, Hirošima je potpuno uništena, a poginulo je najmanje 117.000 ljudi. Posljedice dejstva atomske bombe očigledne su decenijama poslije eksplozije. Masovna leukemija, kao posljedica atomskog zračenja, i brojne genetske i patološke promjene na novorođenčadi. Tri dana kasnije druga američka (plutonijumska) atomska bomba bačena je na Nagasaki.
Atomski napad na Hirošimu i Nagasaki desio se 6. i 9. avgusta 1945. i bio je direktan povod za japansku kapitulaciju 15. avgusta, kojom je završen Drugi svjetski rat. Pretpostavlja se da je 129.000 ljudi poginulo u napadima, a da je dva puta više umrlo od direktnih posljedica: radijacije, gladi, opekotina itd. Gotovo 70 godina poslije napada ljudi i dalje umiru od posljedica atomskih bombi jer je kod preživjelih ustanovljen natprosječan broj oboljelih od tumora i visokog krvnog pritiska. Atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki bile su prve i do sada jedine takve bombe koje su korišćene u ratu. Ta dva grada postali su važan simbol u borbi za svijet bez atomskog oružja.
U junu 1945. Japanci su bili potučeni na svim većim frontovima. Međutim, Japan nije bio pobijeđen i pretpostavljalo se da su imali dva miliona vojnika i jedan veći broj pilota kamikaza spremnih da po svaku cijenu brane japanska ostrva.
Istovremeno, naučni projekt pod imenom "Menhetn" završio je radove započete 1942 - rad na atomskom naoružanju koje je bilo namijenjeno za upotrebu u ratu protiv nacističke Njemačke. Iako su nacisti kapitulirali 9. maja, radovi na projektu su nastavljeni; testiranje ove moćne bombe 13. jula je završeno sa dobrim rezultatima. Američki predsjednik Hari S. Truman htio je brz završetak rata sa Japanom i odobrio je korišćenje atomske bombe da bi Japance primorao na kapitulaciju.
Izabrani su gradovi Hirošima i Kokura. Od svih 66 većih gradova u Japanu, 59 ih je bilo već dosta razrušeno u ranijim napadima, a ova dva grada su do tada bila uglavnom pošteđena većih razaranja. Zbog velike oblačnosti nad Kokurom na dan napada, avioni su nastavili prema Nagasakiju, pa je bomba bačena na taj grad, iako je oblačnost bila još veća. Alternativa je bila da se napad odgodi.
Ranije procjene govore da je na licu mjesta u detonacijama ili od posljedica ranjavanja u nekoliko narednih dana ubijeno između 90.000 i 120.000 stanovnika Hirošime i okolnih sela. Zvaničnici grada Hirošime su 2013. godine objavili nove podatke o broju žrtava stradalih u eksploziji atomske bombe i naknadnim žrtvama radijacije. Prema tim podacima, nastradalo je ukupno 557.478 osoba, od čega je 277.996 direktnih žrtava eksplozije, dok su ostale žrtve radijacije.
Druga bomba, "debeljko", pala je na grad Nagasaki 9. avgusta u 11.02 časa. Ova bomba imala je još jaču razarajuću moć nego prva, oko 21-25 kilotona TNT-a, a eksplodirala je na oko 500 metara visine. Imala je formu jajeta, dužina je bila 325 cm, dijametar 153 cm, a njena težina je bila 4.650 kg. Ova bomba bila je bazirana na plutonijumu.
Pretpostavlja se da je u ovom gradu poginulo između 60.000 i 70.000 ljudi u direktnom napadu ili u nekoliko narednih dana. Kritičari atomskog bombardovanja tvrde da je Japan pokušavao da počne pregovore o kapitulaciji, ali da su ih Amerikanci ignorisali. Umjesto toga, upotrijebili su atomsko naoružanje, najviše da bi prestrašili buduće neprijatelje, Sovjetski Savez. Takođe se spekuliše da SAD nisu htjele da veliki novac uložen u "Menhetn" projekat ode u nepovrat, a da se novo oružje ne upotrijebi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
