Vremeplov – zapisi iz arhiva: Banjaluka na Krajini hvala (IV)
Prvih godina austrijske okupacije hajdukovao je u okolini Banjaluke Vuksan hajduk i sa njim jedna žena. Austrijske su ih vlasti uhvatile: žena je osuđena na robiju, a hajduka su strijeljali na Banjalučkom polju.
Pričalo se kako se hajduk Vuksan, onako svezan, pri strijeljanju bacio nogom sa koje je odletio opanak, govoreći: Ovo našemu Franji! To je održavalo mišljenje da je okupacija Bosne privremena.
Pored Sime Vuksana, o kojem piše Milan Karanović, u Krajini su tih godina na glasu bili i hajduci Stojko Babić, Jovo Gavrić, neki Švraka i mnogi drugi. Kako reče Benjamin Kalaj, uz hajduke je bio sav narod.
***
Za vrijeme austrijske okupacije u Banjaluci su 1887. priređene prve demonstracije. Iako u prvi mah uperene protiv nekog turskog kabadahije, pretvorile su se u demonstracije pred austrijskim carevićem Rudolfom. Tada je zatvoren Kočićev otac - kaluđer Gerasim. U Banjaluci se prva nacionalna manifestacija desila iza promjena u Srbiji 1903, kad je, inicijativom Dušana Pišteljića, 1905. osveštana zastava pjevačkog društva "Jedinstvo". Učestvovali su beogradsko i niško pjevačko društvo.
***
U cijeloj se Bosni pjevaju dvije narodne pjesme u kojima se spominje Banjaluka. U njima se ogledaju mentaliteti dviju žena. Jedna se zanosno, sevdalijski pjeva:
Otkako je Banjaluka postala,
Nije ljepša udovica ostala,
Nego što je Dženetića Osmana.
Nju mi prosi banjalučki kadija.
Ona neće banjalučkog kadiju,
Ona hoće mostarskoga bekriju.
Milan Karanović (1882–1955), rodom iz Velike Rujiške, sveštenik, po završetku Prvog svjetskog rata skinuo je svešteničku odeždu i u Sarajevu se posvetio izučavanju kulturne zaostavštine Krajine. Pored "banjalučke" i "sarajevske", koje su mu svakako bile poznate, Karanović promoviše "mostarsku" verziju ove sevdalinke. Koliko se zna, riječ je o udovici Džafer-bega Kapetanovića, Banjalučanina, čija se udovica zaljubila pa i udala za "banjalučkog bekriju" Enesa Ismailovića.
U Karanovićevoj verziji opjevana je udovica Osmana Dženetića, sina ugledne, izumrle sarajevske porodice. Reklo bi se da poenti "mostarske" verzije više odgovara jedan drugi zabilježeni tekst: Otkako je Herceg-Bosna postala / nije ljepša udovica ostala / kao što je Zečevića gospoja...
Kao antipod zaljubljivoj udovici, javlja se oslobodilački tip žene:
Odmetnu se odmetnica Mara
Preko Bajne Luke u ajduke,
Devet godin' arambaša bila;
Kad deseta godina nastala,
Podigla se četa bajnolučka,
Ufatiše odmetnicu Maru,
Pokloniše paši bajnolučkom.
Dilber Maru na čengel metnuše...
Kako dalje kaže pjesma, bule banjalučke ostavile "djecu nepovitu i t'jesto zakuhato" i nalaktile se na pendžere svojih čardaka, a Mara im prkosno dobacuje:
Id odatlen kučke banjalučke,
Ako j' Mara po gori 'odila
Nije Mara kopile rodila,
Kako ste vi bule bajnolučke,
Te išaše u Vrbas u vodu.
Dr Safvet-beg Bašagić je pronašao u turskim izvorima da je jedna žena hajdukovala u okolini Banjaluke.
***
Petar Kočić pokreće 1907. "Otadžbinu" u Banjaluci. On, Vaso Kondić i Jovo R. Popović izlaze pred sud. Branio ih je dr Milivoj Simić, tada mlad sudija, a kasnije predsjednik Vrhovnog suda u Sarajevu. "Otadžbina" propraća odbranu Srbina, austrijskog činovnika, u čijim je grudima buknuo prignječeni ponos i misao srpska, završavajući: Mi ovdje iskreno zahvaljujemo d-ru Simiću na njegovoj odbrani.
U "Otadžbini" je u proljeće 1908. objavljen čuveni članak "Barut miriše", sa završetkom: Bratu brat, Švabi rat, zbog koga je poslan na robiju cio redakcioni odbor, vlasnik štamparije i tipograf. Poslije Aneksije Kočić pokreće "Razvitak".
***
Banjaluka je puna zanimljivosti iz svoje prošlosti o kojima bi se mogle pisati čitave knjige. Geografski položaj, privredna i saobraćajna važnost, naročito kad se ovuda veže Beograd sa Splitom, obećavaju joj veliku budućnost. Pred rat je utvrđeno da je banjalučkom pijacom prošlo: hiljadu tona pšenice, zobi i kukuruza; 12 tona sočiva; osam tona krompira; 230 tona voća; 28 tona povrća; 700 tona kože i krzna; 16 tona vune; 11 tona kozje kostrijeti; 20 tona voska; milion jaja; 3200 konja; 10.000 goveda; 27.000 koza i ovaca; 25.000 svinja; 10.000 metara hrastove kore; 1000 metara šišaka bjelohrastovih. (Kraj)
Prema tekstu Milana Karanovića, priredio: Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik Arhiv Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
