Vinetu: Pola vijeka na filmu
Prije 50 godina jedan francuski glumac se našao u Minhenu na premijeri jednog njemačkog filma. Nije puno od toga očekivao jer je u cijelom filmu izgovorio tek nekoliko rečenica i zbog toga se prilično nervirao.
Tim je veće bilo njegovo iznenađenje kad ga je pred bioskopom pozdravila oduševljena publika. "Vinetu! Vinetu!", vrištale su mlade djevojke. Tada je konačno i Pjer Brajs shvatio da je njegova uloga "ćutljivog crvenokošca" Nijemcima ipak nešto značila.
"San vaše mladosti postao je stvarnost". Tako je film reklamiran u jesen 1962. "Fantastičan uspješan roman Karla Maja "Blago u Srebrnom jezeru" kao monumentalni film!". Nakon "praizvedbe" u Štutgartu 12. decembra i premijere dva dana kasnije u Minhenu, posljeratna je Njemačka pala u trans zbog Vinetua. Tri miliona gledalaca otišlo je u bioskop zbog ovog filma, i tako je započeo talas filmova Karla Maja iz šezdesetih godina.
Ovaj je uspjeh mnoge iznenadio, prije svega producenta filma Horsta Vendlanta (1922-2002). Ideju za film dao mu je njegov sin, koji je bio oduševljeni ljubitelj djela Karla Maja. Sam Vendlant nije pročitao nijednu njegovu knjigu. Zbog toga nije ni vjerovao da će se Nijemci tako masovno zagrijati za nekog izmišljenog Indijanca.
Reditelj Harald Rajnl (1908-1986) je pak bio dobar poznavalac djela Karla Maja. On je uz to bio taj koji je otkrio divlje romantične pejzaže Like kao dobru kulisu za scene s Divljeg zapada. Međutim kad je ulogu Vinnetua htio da dodjeli jednom meksičkom glumcu, producent Vendlant je smjesta intervenisao. Taj bi glumac u najboljem slučaju smio da glumi samo Vinetouovog ubicu, narugao se on. I sve do pred sam početak snimanja nisu imali glavnog glumca. Tada je Vendlantu, na jednom prijemu tokom Berlinskog filmskog festivala, za oko zapao jedan naočit mladi Francuz. Odluka je pala na licu mesta: "On je taj!". Pjer Brajs ulogu je prihvatio samo zato što je čuo da će u filmu glumiti i holivudska zvijezda Leks Barker (u ulozi Vinetouovog prijatelja Old Šetrhenda). "Za Karla Maja nisam nikad prije bio čuo", priznao je Brajs.
Šestog avgusta započelo je snimanje na azurno plavim Plitvičkim jezerima. "Čovjek bi tamo skočio u jezero i ne bi više izlazio", hvalio je još godinama kasnije ljepote ovih jezera poznati njemački glumac Gect Georg. Na setu je vladala atmosfera Vavilonske kule. Većinu sporednih uloga i statista glumili su stanovnici tadašnje Jugoslavije, a ni Leks Barker ni Pjer Brajs nisu znali ni riječ njemačkog. Jednom je tako Pjer Brajs pomislio da je reditelj povikao "Vinetu", pa je zagalopirao na svom konju prema kameri. A reditelj Rajnl je samo zamolio "bitte ton" (molim ton).
Rajnl se seljakao s filmskom ekipom i 300 statista i sa 150 konja kroz Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Producent Horst Vendlant se kasnije prisjećao: "Odjednom me uhvatio užasan strah i pomislio sam - koliko to sve košta." No Rajnl ga je umirio, a da bi uštedio, snimao je svaki dan po 14 sati. "Taj je imao kondiciju", pričao je Vendlant. I glumci su vredno radili, "na čelu s Leksom". Ovaj 1,93 m visoki holivudski glumac, koji je u filmu bez pardona sređivao čitave razbojničke bande, u stvarnosti je bio toliko osjetljiva duša da se jednom, kad je Pjer Brajs doživio saobraćajnu nesreću, onesvjestio. "Vinetu" je u nezgodi ipak ostao nepovređen, a Leks je kad je to čuo, zaplakao od sreće.
Filmovi o Vinnetuu nakon uspješnog početka nizali su se jedan za drugim, njih 11. Djeca koja su na zidove soba lijepila plakate s Vinetouom a koje je objavljivao časopis za mlade Bravo, izrasla su kasnije u generaciju ´68. Međutim kao studente više ih Vinetu nije zanimao. I tako je 1968. okončan ovaj uspješni serijal.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
