Ukidanje ropstva u SAD
Predsjednik SAD Abraham Linkoln objavio je dekret prema kojem svi američki robovi postaju slobodni građani od 1. januara 1863. godine.
Tokom 1850-ih ropstvo je bilo legalno u južnim državama SAD, dok je u većini sjevernih ukinuto. Linkoln je bio protiv ropstva i širenja ropstva na nove američke teritorije na zapadu. Vratio se u politiku kako bi se suprotstavio novom zakonu iz 1854. godine u koji je senator Daglas uklopio namjeru da naseljenici na novim teritorijima zapada imaju ovlašćenja da sami odlučuju o ropstvu, a ne da o tome odlučuje Kongres.
Ropstvo predstavlja sistem u kome ljudi predstavljaju robu, u nečijem su vlasništvu i nemaju prava da odlučuju o svojoj sudbini. Sistem ropstva postoji od kada postoji i čovečanstvo. Predstavljalo je instituciju na koju su svi bili navikli, i smatrali su je nečim sasvim uobičajenim i nikome nije padalo na pamet da se zbog toga buni, već su uvijek za to nalazili objašnjenja. Robovi su bili predstavnici drugih porobljenih naroda, osobe koje su pale u ropstvo zbog dugova i slično. U nekim krajevima su čak postojali zakoni koji su dozvoljavali roditeljima da svoju djecu prodaju u roblje, ako im je potreban novac.
U starom Rimu je broj robova dostizao i do četvrtine ukupnog stanovništva, a u gradovima gdje je živjela visoka klasa broj robova je bio veći od broja građana, jer je svaki bogataš imao cijelu svitu koja ga je služila i obavljala sve poslove za njega. Rob je uglavnom bio veoma strogo kažnjen, ako bi odbio da posluša svog gospodara, pa makar i da je taj gospodar bio najgori monstrum na svijetu. Mada je nerijetko bio i slučaj da su se robovi veoma dobro slagali sa svojim gospodarima, koji bi im za nagradu davali slobodu ili dobre uslove života. Rob je mogao da bude bilo ko, nezavisno od svoje rase, religije ili nacije. Kupovina i prodaja se obavljala na za to posebnim pijacama, gdje su najvredniji mlađi muškarci, jer su oni mogli mnogo da rade.
Stari Sloveni su u velikom broju bili robovi germanskih naroda, pa zato od riječi slav potiče engleska riječ slave, koja znači rob. Ropstvo se polako ukidalo po zemljama počev od 13. vijeka, i to često uz pomoć religije, jer je religija smatrala da su svi ljudi jednaki i da niko ne treba da bude ničiji rob… Vođene su velike debate, i čas bi donijeli zakon o ukidanju, a poslije bi ga vraćali. Skoro u svim zemljama bilo je ukinuto ropstvo unutar zemalja, ali je ono ostalo da važi za kolonije. U javnosti su se često čule kritike protiv trgovina robova. Naročito kada bi u novinama dospijevale informacije o uslovima života robova na udaljenim plantažama i brodovima, javnost je zahtijevala da se u oblasti cijele Britanske imperije donese zakon kojim bi se zabranilo ropstvo. Sam papa je zahtijevao da se ropstvo zabrani, pa su katoličke zemlje prestale sa tim negdje u 16. vijeku. Međutim vlasnici korporacija nisu htjeli ni da čuju da se ropstvo obustavi, jer im je trebala radna snaga za plantaže i to bi predstavljao direktan gubitak profita. Imati robove je naprosto bilo ekonomski efikasno. Stoga je bilo potrebno nekoliko vijekova da se ropstvo ukine.
Nakon decenija kampanja i protesta, desila se velika prekretnica kada je 1883. godine donesen zvaničan akt kojim se ropstvo zabranjuje u cijeloj Britanskoj imperiji. To je predstavljalo jedan od velikih momenata u čovječanstvu, kada je tako velika imperija koje se skoro izdržavala od ropstva, dobrovoljno odlučila da se toga odrekne. To je bio i veliki signal svim ostalim zemljama svijeta. Ropstvo je nastajalo da postoji u još nekim zemljama, ali se smatra da je 1883. godina bila prekretnica, koja je stavila tačku na ropstvo širom svijeta.
U Srbiji su postojala dva oblika ropstva, uzimanje hrišćanske djece u janjičarsku vojsku, kao i uzimanje djevojaka i žena za hareme. To je ukinuto u ratovima za oslobođenje Srbije.
Nažalost, ropstvo nikada nije potpuno ukinuto. Smatra se da danas milioni ljudi žive u ropskom položaju bez slobode kretanja. To su uglavnom djevojke žrtve prostitucije, osobe koje služe kao nečiji kućni robovi, a u nekim zemljama kao što je Mauritanija, još uvijek nezvanično postoji, i tamo oko 20 odsto stanovništva žive kao robovi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
