Tajne obeliska iz 19. vijeka na banjalučkom polju: Kako je spomenik Austrijancima završio na razglednicama Banjaluke

U kasnijim vijekovima kroz grad su prošli mnogi vladari, heroji, osvajači. Onima koji su u pohod krenuli nakon Berlinskog kongresa, spomenik još stoji na banjalučkom polju, ali je pitanje do kada.

Austrougarsko osvajanje trajalo je od 29. jula do 20. oktobra 1878. na osnovu odluke Berlinskog kongresa, kada je dato zeleno svjetlo da se cijela BiH, pa i Banjaluka, nađu pod upravom Habzburške monarhije.

Dio bogate istorijske riznice Banjaluke iz tog perioda je i, doduše danas zapušteni spomenik - obelisk na banjalučkom polju. O njegovoj obnovi i izmještanju se šuška godinama, a u žižu javnosti Banjaluke, ali i izvan nje, dospio je prije nekoliko dana nakon greške koja se potkrala u jednom dopisu gradskim odjeljenjima gdje je, umjesto obeliska, naloženo premještanje poznate gradske roštiljnice "Obeliks" na groblje"Sveti Marko".

Priču o tome otkud i zbog čega austrijski obelisk u srcu Banjaluke za "Glas Srpske" je ispričala načelnica Odjeljenja za zaštitu kulturno-istorijskog nasljeđa u Zavodu za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Srpske Milijana Okilj.

Naime, nakon borbi koje su vođene u periodu od 14. do 16. avgusta 1878. godine austrougarska vojska je zauzela Banjaluku te na banjalučkom polju podigla spomenik austrougarskim vojnicima poginulim u tim okršajima. Spomenik je podignut u blizini nekadašnjeg kompleksa Vojne bolnice, današnjeg parka "Mladen Stojanović" i Vojnog kampusa Vrbas, gdje se danas nalazi univerzitetski kampus.

Spomenik čini postolje na kome počiva obelisk, kako kaže, prilično zdepaste forme, završen piramidalnom krunom.

- Na spomeniku su se nalazile dvije table sa natpisima. Natpis na većoj tabli bio je posvećen poginulim vojnicima, a sadržaj natpisa na manjoj ploči nije poznat. Pojavljuje se na više razglednica Banjaluke, na kojima je navedena 1878. godina, mada se može pretpostaviti da je spomenik podignut godinu kasnije - istakla je Okiljeva.

Spomenik se danas nalazi u lošem stanju zbog dugogodišnje izloženosti negativnim prirodnim i antropogenim faktorima. Prva inicijativa za izmještanje spomenika pokrenuta je 2007. godine, kada je predloženo da nova lokacija bude u blizini postojeće.

Zavod je tada propisao mjere tehničke zaštite za izmještanje spomenika u skladu sa Zakonom o kulturnim dobrima, ali ta ideja nije realizovana, kao i mnoge koje su uslijedile poslije toga. Bila je predložena i lokacija u blizini tvrđave Kastel, a organizacija Austrijskog crnog krsta 2010. je inicirala izradu nove spomen-ploče.

- Spomenik se nalazi na prostoru koji je danas dio stambenog naselja, dok je prvobitno to bio parkovski prostor reprezentativnog karaktera, za vojno šetalište. Posljednja ideja je da se spomenik premjesti u groblje "Sveti Marko", za šta su, osim saglasnosti Zavoda, potrebne i saglasnosti Gradske uprave. Do sada nije urađena projektna dokumentacija koja je neophodna za izmještanje spomenika. U nadležnosti Zavoda je izdavanje mjera tehničke zaštite i saglasnosti na projektnu dokumentaciju. Ako se obezbijede sve potrebne saglasnosti i novčana sredstva, doći će do realizacije - istakla je na kraju.

Temu izmještanja obeliska sa banjalučkog polja, koja je i dovela do gafa u banjalučkoj Gradskoj upravi, pokrenulo je Društvo prijatelja Austrijanaca u BiH. Predsjednik tog društva Zlatko Bender kaže za "Glas Srpske" da je u pitanju važan spomenik, da traže promjenu lokacije jer na sadašnjoj niče srpsko-ruski hram te stambeno naselje.

- Dobili smo odobrenje od banjalučkog biskupa Franje Komarice da može ići na groblje "Sveti Marko" - rekao je Bender.

Osim obeliska, tadašnja Austrougarska je ostavila dosta pečata u istoriji Banjaluke, kao i u drugim gradovima u Srpskoj. Tokom četiri decenije, koliko je trajala austrougarska vlast, grad je sve više dobijao evropski izgled i sadržaje.

Pod protektoratom Austrougarske grad postaje zanatski i industrijski centar. Temelje za takav progres udarili su kaluđeri franjevačkog samostana Trapisti, koji je izgrađen sedamdesetih godina 19. vijeka. Oni su u okviru samostana izgradili mlin, pivaru, ciglanu, fabriku tekstila i hidrocentralu u Delibašinom selu, a bili su neimari industrijskih pogona za izradu tjestenine i čuvenog sira trapista.

Austrijanci ubrzano rade na izgradnji puteva i mostova, tako da 1891. godine željeznicom spajaju Banjaluku sa Bečom i Budimpeštom. Počinje eksploatacija ruda iz nalazišta na Laušu i u blizini Kotor Varoša, otvaraju se industrijski pogoni, obrazovne i zdravstvene ustanove.

Prva bolnica izgrađena je 1879, Fabrika duvana počela je sa radom 1888, a sedam godina kasnije prvi učenici su sjeli u klupe Realne gimnazije.

Austrougarska vlast pravi i prvi zvanični popis stanovništva 22. aprila 1895. godine, prema kojem je u Banjaluci živjelo 13.566 stanovnika, a tada su zasađeni i drvoredi, koji su i danas zaštitni znak Banjaluke.

Iako je austrougarska vlast bila manje despotska od osmanlijske i "proklamovala" načela slobode i jednakosti, u narodu su se tokom godina razvijali otpor prema tuđinu i radnička svijest. Počeli su štrajkovi, sve glasnije pobune i pozivi na oslobođenje od okupatora.

Nakon godina okupacije, Banjaluka je dočekala slobodu u Prvom svjetskom ratu 21. novembra 1918. godine. Tada je slavna srpska vojska, dva mjeseca po proboju Solunskog fronta, oslobodila i veliki dio BiH, a njen ulazak u Banjaluku narod je dočekao sa oduševljenjem.

"Mali ražanj"

Obelisk u prevodu znači "mali ražanj" i označava monolit sa četiri stranice koji se sužava prema vrhu. Postavljani su u paru i ispred pilona hramova. Obelisk predstavlja simbol Sunca i podsjeća na istorijski kult uspravljenog kamena na kojem se "odmaralo" Sunce nakon zalaska.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.