Sedam zaboravljenih bitaka koje su promjenile istoriju svijeta
Većina ljudi čula je za Staljingrad i Vaterlo, ali je na mnoge bitke u istoriji pao zaborav.
Podsjećamo vas na sedam bitaka koje su promenile tok istorije, ali koje su nepravedno zaboravljene.
Bitka u Delti
Od 1276. do 1178. godine prije nove ere Sredozemljem je harao takozvani Narod sa mora. Iako su uglavnom doživljavani kao pljačkaši i pirati, mnogi istoričari sada vjeruju da je Narod s mora zapravo grupa koja je bježala od gladi i sukoba koji su pratili kolaps kasnog bronzanog doba.
Narod s mora pregazio je moćno Hetitsko carstvo i druge regije drevnog svijeta. Nakon što su porazili Hetite, okrenuli su se Egiptu, a Ramzes III izašao je na megdan osvajačima u Bici za Deltu.
Svijesni da Narod s mora ima prednost na otvorenom okeanu, Ramzes im je dozvolio da uđu u Deltu. Tu ih je napala egipatska mornarica koristeći kuke kako bi zadržali neprijateljske brodove, dok su ih s obale zasipali strijelama. Egipat je potpuno porazio Narod s mora i izbjegao sudbinu Hetita.
Bitka kod Kaudinskog klanca
Bitka kod Kaudinskog klanca 321. godine prije nove ere gotovo da nije imala žrtava, što je i razlog zbog kog je bila odlučujuća. Rimljani su se širili ka jugu Italije, kada su Samniti namamili njihovu vojsku u uski klanac i blokirali izlaze.
Nemajući kud, Rimljani su se predali.
Prema pisanju Tita Livija, Samniti su se iznenadili tako brzom predajom i hitno poslali glasnika da od svojih stariješina dobiju dalje naredbe. Odgovor je stigao i u njemu je pisalo da Rimljane bez odlaganja puste na slobodu.
Zaprepašteni, Samniti su tražili još jednu potvrdu, ali je ovog puta odgovor glasio da sve Rimljane treba da pobiju.
Na kraju je jedan stariji čovjek razriješio konfuziju objasnivši da Samniti mogu "ili zaslužiti zahvalnost Rimljana ili ih sve pobiti" jer bi svaki drugačiji potez bio poguban.
Samniti nisu slušali i primorali su rimskog konzula da potpiše ponižavajući mirovni sporazum u zamjenu za bezbjedan povratak kući. Naravno, čim su se domogli slobode, Rimljani su poslali svoju vojsku na Samnite, pobjedili ih i postali vodeća sila drevnog svijeta.
Bitka kamile
U godinama poslije Muhamedove smrti, muslimani su bili ujedinjeni i njihova moć je rasla munjevitom brzinom. Vodili su ih halifi, Muhamedovi nasljednici. Međutim, kada je 656. treći halif Afan ubijen, zamjenio ga je Muhamedov zet Alija.
Muhamedova žena Ajša putovala je u Medinu kada su do nje stigle vijesti. Smjesta se vratila u Meku i konsultovala se s prorokovim prijateljima Talhom i Zubairom. Oni su odlučili da se suprotstave Aliji i podigli su vojsku koja se borila protiv njegovih ljudi kod Basoraha.
Ta bitka nazvana je i Bitkom kamile, jer je najviše napada bjesnilo oko Ajšine kamile.
Alija je pobjedio, a Talha i Zubair ubijeni. Naravno, niko nije smio ni da pipne prorokovu ženu i Ajša se u miru vratila u Medinu. Ipak, bitka je označila početak ozbiljnih sukoba među muslimanima, koji su kulminirali u podjeli na Šiite i Sunite.
Bitka na reci Talas
Dok je se Abasidski kalifat širio Centralnom Azijom, kineska dinastija Tang širila se ka Zapadu i to u istom regionu. Lokalni vladari udružili su se sa Kinezima kako bi odbili prodiranje Arapa, ali su mnogi skedeli na dvije stolice.
Kada su se Kinezi i Arapi konačno sukobili 751. kod reke Talas, djelovalo je da vojska dinastije Tang ima nadmoć. Međutim, izdali su ih njihovi saveznici Karluci koji su promjenili stranu i napali kinesku vojsku s leđa.
Zbog tog poraza Kine, Muslimani su uspostavili kontrolu nad Centralnom Azijom, uključujući i Put svile. Takođe, poraz je podstakao promjene u samoj Kini i pobunu Ana Lušana.
Bitke sa Najmanima
Prije nego što su Mongoli osvojili Aziju početkom 13. vijeka, Džingis Kan morao je da osvoji Mongoliju. Njegov glavni rival bio je njegov prijatelj iz djetinjstva Jamuka, koji je sklopio opasnu koaliciju protiv Džingisa. Konflikt je trajao godinama, a Džingis je povremeno gubio gotovo sve pratioce. Napokon, Jamuka se povukao na teritoriju plemena Najman.
Džingis ga je u stopu pratio, ali je njegova vojska na odredište stigla potpuno iscrpljena i brojno slabija od Najmana. Kako bi prikrio pravo stanje, naredio je svojim ljudima da zapale više vatri, tako da je njihov logor izdaleka izgledao mnogo veće.
Kad je bitka počela, Najmani su se razbježali, Jamuka uhvaćen, a Džingis proglašen vladarem Mongolije.
Bitka kod Dijua
Portugalci nisu "glatko" uzeli kontrolu nad Indijskim okeanom. Savez Egipta, naroda Gudžarati i Kožikode napravio je veliku flotu i porazio Portugalce ubivši komandanta Lorensua de Almejdu.
Njego otac bio je Fransišku de Almejda koji je baš u to vrijeme smijenjen sa mjesta namesnika kralja u Indiji. Odlučan da osveti sina, Fransišku je zarobio svog nasljednika i krenuo sa portugalskom flotom na neprijatelje. Zahvaljujući superiornim portugalskim topovima izdaleka je uništio njihovu flotu i napunio okean leševima.
Evropska kontrola istočnim trgovačkim putevima ponovo je uspostavljena.
Bitka za Limu
Najveći izazov s kojim se Španija susrela pokušavajući da pokori Inke javio se 1536. kada je španska "marioneta", car Manko Inka pobjegao i organizovao ogromnu pobunu. Manko je napao Kusko sa barem 50.000 muškaraca.
Dok se on bavio osvajanjem grada, svog generala je poslao da se bori protiv Fransiska Pizara, koji je sa sobom vodio glavne španske trupe. Pizaro je poslao pojačanje u Kusko, ali ih je general Jupanki zarobio u jednom klancu i zatrpao kamenjem. Potom je u junu "pregazio" jedan španski garnizon do posljednjeg čovjeka.
Međutim, kako mu je samopouzdanje raslo, dopustio je sebi jednu fatalnu grešku. Napustio je planine, kako bi napao Pizara u Limi. U ravnici je Pizarova konjica potpuno razbila redove Inka, a taj poraz primorao je Manka da napusti Kusko i ponovo preda moć Špancima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
