Sava Šumanović - Velikan srpskog slikarstva

Šumanovića, majstora pejzaža, aktova i mrtve prirode, ustaše su strijeljale u Drugom svjetskom ratu, poslije zvjerskog mučenja. Na Veliku gospojinu, 28. avgusta 1942. godine, Savu su, zajedno sa još 150 Srba iz Šida, uhapsile ustaše i odvele u Sremsku Mitrovicu. Strijeljani su 30. avgusta i sahranjeni u masovnu grobnicu.

Mladost

Sava Šumanović je rođen 22. januara 1896. u Vinkovcima, gdje mu je otac radio kao šumarski inžinjer. Kada je imao četiri godine, porodica se preselila u Šid. Gimnaziju pohađa u Zemunu, gdje počinje da se interesuje za umjetnost. Kasnije će se usprotiviti očevoj želji da postane advokat i 1914. u Zagrebu upisati Višu školu za umjetnost i obrt. Ovu školu završava sa najboljim ocjenama 1918. godine. Tada počinje da javno izlaže svoja djela.

U svojim ranim djelima Sava insistira na atmosferi i spretno koristi bojene sjenke i tanke slojeve boje. Pored slikarstva, bavi se ilustracijom, grafikom i scenografijom. Slikarstvo Save Šumanovića u ovom periodu pokazuje uticaje secesije i simbolizma.

U jesen 1920. Sava odlazi u Pariz i iznajmljuje atelje na Monparnasu. Učitelj mu je bio Andre Lot, istaknuti likovni pedagog analitičkog kubizma. U Parizu se družio sa Rastkom Petrovićem, Modiljanijem, Maksom Žakobom i drugim umjetnicima.

Sljedećih godina živi i slika u Zagrebu. Javnost i kritika ne prihvataju njegova djela, pa se iz protesta potpisuje francuskom transkripcijom na slikama. Godine 1924. piše studije "Slikar o slikarstvu" i "Zašto volim Pusenovo slikarstvo", djela koja su polazište za razumijevanje njegove estetike. Ponovo boravi u Parizu 1925. godine, gdje prihvata uticaje Matisovog slikarstva.

Inspiracija

Sava Šumanović je naslikao "Doručak na travi", koji je naišao na odlične kritike u Francuskoj. Nešto kasnije je za sedam dana i noći intenzivnog rada naslikao "Pijanu lađu", koju je izložio na Salonu nezavisnih. Inspiracija za sliku je bila istoimena pjesma Artura Remboa, koja je do njega došla preko Rastka Petrovića, koji mu je recitovao. Druga inspiracija je bila slika Teodora Žerikoa "Splav Meduza". Kritičari su ovo djelo dočekali s podijeljenim kritikama, a Sava je, iscrpljen radom, teško podnio one negativne.

Vraća se u Šid 1928. umoran od teških uslova života, rada i loših kritika. U Šidu slika sremske pejzaže. Njegovu samostalnu izložbu u Beogradu kritičari su veoma pozitivno ocijenili. Novac od prodaje slika omogućio mu je da ponovo ode u Pariz. Tu nastaju značajne slike "Luksemburški park", "Crveni ćilim", "Most na Seni". Ova djela karakterišu poetski realizam i umjereni koloristički ekspresionizam.

Šumanovićeva djela iz poznijeg perioda se odlikuju svijetlim bojama i lirskom atmosferom. Svoj stil, koji sam naziva kako znam i umijem, prilagođava motivu.

Po povratku u Šid, 1930, slika lokalne pejzaže i aktove. Tri godine radi na ciklusu velikih platana "Šiđanke", a kasnije na ciklusu "Beračice", posvećenom berbi grožđa.
Savu su 1942. uhapsile vlasti NDH i odvele u Sremsku Mitrovicu, gdje je i strijeljan.

+++

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.