Razvoj aero-kluba i otvaranje aerodroma

Izborna skupština

Naredna godišnja izborna skupština Oblasnog odbora, održana 1. marta 1936. u vijećnici Banskih dvora, okupila je sve predstavnike mjesnih odbora. “Naša banovina i Bosanska Krajina odskoro čine napore da ne izostanu od ostalih krajeva zemlje u saradnji na podizanju nacionalne avijacije”, naglasio je predsjednik Oblasnog odbora dr Lazarević. Na kraju govora on je rezimirao: “Odbor u Banjaluci radio je mnogo u zajednici sa mjesnim odborima i povjerenstvima na propagandi civilnog vazduhoplovstva, u čemu se i uspjelo”. I zaista, u izvještajnom periodu formirano je 12 mjesnih odbora. Posebno je pohvaljen rad, angažovanost i posvećenost inž. Ljubomira Nikolića i Dejana K. Zite.

Sa skupštine su poslane pozdravne depeše Nj. v. kralju Petru II, knezu-namjesniku Pavlu, ministru vojske i mornarice đeneralu Petru Živkoviću, banu Bogoslavu Kujundžiću, komandantu vazduhoplovstva đeneralu Milanu Nediću i potpredsjedniku Središnje uprave u Beogradu Tadiji Sondermajeru.

Izvještaj o radu Oblasnog odbora podnio je Dejan K. Zita. U izvještajnom periodu podignuti su hangar i pomoćne zgrade, što je Komandu vazduhoplovstva KJ stajalo 200.000 dinara.

Tehničko odjeljenje Kraljevske banske uprave Vrbaske banovine pripremilo je 24. avgusta 1935. i podnijelo na pregled i odobrenje tehnički elaborat za nivelisanje i nasipanje banjalučkog aerodroma. Troškovi realizacije, procijenjeni na 15.000 dinara, alimentirani su iz banovinskog fonda za javne radove na putevima za 1935/36. Za rukovodioca radova ban Bogoljub Kujundžić imenova nadzornika puteva Lazara Višekrunu, a za režisera kredita Davida Pavlišina. Po izvršenoj kolaudaciji, daljnje održavanje aerodroma trebalo je da preuzme Oblasni odbor “Naših krila”. Već za koji dan, na blagajni banjalučke Agencije Državne hipotekarne 15.000 dinara je bilo na raspolaganju.

Sa zemljišta dimenzija 250h45 m valjalo je, što ljudskom što konjskom snagom, prevesti 2.250 kubika zemlje, u koje je svrhe namijenjeno 13.500 dinara odnosno šest po kubiku. Nakon nasipanja, teren je valjalo i poravnati. Angažovanje konjske zaprege i valjka za poravnanje terena iziskivalo je dodatnih 1.500 dinara. Na zemljanim radovima bilo je angažovano 16 fizičkih radnika, dok je Ivo Marušić, sa parom konja i zapregom, razvozio zemlju. Kako danas popularni aneksi ugovora, “nepredviđeni radovi i izdaci” još nisu bili izumljeni, radovi se okončaše prema dinamici i na način predviđen elaboratom.

Sve bješe spremno za svečano otvaranje aerodroma.

Otvaranje aerodroma

Prilikom otvaranja aerodroma, 15-16. septembra 1935, priređen je aero-miting kojem je prisustvovalo 12.000 građana, a 120 građana je doživjelo vazdušno krštenje. Publiku posebno oduševiše, kako reče izvještač “Vrbaskih novina”, “luping-bravure lovca narednika E. Banfića”. Nije ni čudo što je Eduard Banfić kao pripadnik 162. eskadrile, braneći nebo nad Beogradom, odnio vazdušnu pobjedu 6. aprila 1941. i oborio njemačku “štuku”. Neki kažu da je djed hrvatske estradne zvijezde Ivane Banfić.

Par mjeseci prije skupštine Oblasni odbor je nabavio višenamjenski avion marke “Fizir Valter” od 120 konjskih snaga, kojim je izvršen niz propagandnih letova. Širom Vrbaske banovine osnivani su mjesni odbori. Klub ima dva dobrotvora, 11 utemeljivača, 200 redovnih i 60 potpomažućih članova, dok su na Gimnaziji i Učiteljskoj školi osnovani podmlaci.

Međutim, pitanje pilota tada nije bilo sasvim riješeno. Samo koji dan uoči skupštine postavljen je za činovnika Poljoprivrednog odjeljenja Banske uprave inž. G. Stojanović, koji je đački rok odslužio u avijaciji, položio pilotske ispite i po dolasku u Banjaluku stavio se na raspolaganje potpredsjedniku Kluba inž. Ljubi Nikoliću, a ovaj ga preporučio Upravnom odboru. Na istoj sjednici uprave usvojen je i Pravilnik o letenju. Uz saglasnost klupske uprave ban B. Kujundžić je uputio preporuku svim sreskim načelnicima da u svojim srezovima obrazuju mjesne sreske odbore Aero-kluba.

Nova uprava

Pretposljednja tačka dnevnog reda bio je izbor članova Upravnog i Nadzornog odbora, jer je aktuelnom sastavu istekao trogodišnji mandat. Na prijedlog Kandidacionog odbora, skupštinari izabraše 22 člana nove uprave: brigadnog đenerala Svetomira S. Đukića (komandanta Vrbaske divizijske oblasti 1935-1936), pukovnika Milana P. Kragujevića, potpukovnika Ljubišu Todorovića, inženjere Ljubomira Nikolića, Žarka Malića i Vladimira Petroviča Konjeva, policijskog komesara Dušana Simića, Ibrahima Džinića, Stjepana Hermana, profesore Borivoja Nedića, Slavka Vimpolšeka, Ljubomira Trivića i Milana Jankovića, arhitekte Nikolaja Ivanoviča Fedorova i Branka Jovanovića, trgovca Ristu Tomića, knjižara Zvonimira Jovića, Vojislava Miljevića, dr Vasu Butozana, Dejana K. Zitu, Dragutina Mitrakovića i advokata Todora Lazarevića.

Vrijedi pomenuti i njihove zamjenike Emeriha Paskola, Husniju Đumrukčića, inženjera Veljka Misitu, hotelijera Milkana Gojića, Hasanbega Džinića, inž. Konstantina J. Gazdanova, dr Hinka Kalea, Rajka Malića i Ivanku Popović.

Novi članovi Nadzornog odbora postadoše đeneral Dušan O. Mihajlović, Rudolf Cisarž, Marina Popović, dr Đorđe Bukinac, dr Mosko Poljokan i Puba Bramer, a njihovi zamjenici trgovci Jovo Naumović i Dušan Ivezić Dujko i protojerej Dušan Mačkić.

Na konstitutivnoj sjednici održanoj 15. marta 1936. za predsjednika je izabran đeneral Svetomir S. Đukić, za potpredsjednika Ljubomir Nikolić, načelnik Tehničkog odjeljenja Banske uprave, za drugog potpredsjednika trgovac Dragutin Mitraković, za sekretara Dejan Zita, a za blagajnika student Ibrahim Džinić. Novi predsjednik đeneral Đukić je imao značajno iskustvo, stečeno u toku boravka u Sarajevu, gdje je bio predsjednik tamošnjeg aero-kluba.

Na samom kraju sjednice skupštinari su obaviješteni da je Lazar Višekruna darovao Klubu dvije akcije “Aero-puta”, sa dividendom od 1932. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.