Plava grobnica srpskih junaka
U Krfskom kanalu u Prvom svjetskom ratu 23. januara ratne 1916. godine počelo je sahranjivanje srpskih vojnika u "Plavu grobnicu".
Poslije natčovječanskih napora u albanskim gudurama i dodatne golgote od 160 kilometara pješačenja močvarnim primorjem od Skadra do Valone, zbog toga što se nisu pojavili obećani saveznički brodovi, vojnici su masovno umirali od tifusa, gladi i iscrpljenosti.
Kako nije bilo dovoljno mjesta na Krfu i ostrvcu Vido, na koje su prebačeni tifusari, a i zbog opasnosti širenja epidemije, odlučeno je da budu sahranjeni u more. Prema zvaničnim, ali nepotpunim podacima, jer svi umrli nisu evidentirani, do 23. marta 1916, u Krfskom kanalu je sahranjeno 4.847 srpskih vojnika i oficira. Svi srpski brodovi od tada, koji ovuda prolaze, zaustavljaju se i odaju počast sahranjenim junacima u "Plavu grobnicu".
Ime "Plava grobnica" se izgovara za more oko ostrvceta Vida, u gradu Krfu, u koje su tokom Prvog svjetskog rata sahranjivani preminuli srpski vojnici. Ovo potresno mjesto inspirisalo je Milutina Bojića da napiše svoju čuvenu pjesmu "Plava grobnica".
Zbog raznih bolesti i gladi mnogo ljudi je umrlo. Kako na ostrvu nije bilo dovoljno mjesta da se dostojno sahrane, njihova tijela puštana su u Jonsko more. Ova tužna istina jedinstvena je u svijetu i od tada do danas o njoj se govori s pijetetom i najvećim poštovanjem.
Istorija govori da su na ostrvo Vido prve došle 21. januara 1916. moravska, pirotska i čačanska vojna bolnica. Uskoro je stiglo još nekoliko hiljada na smrt iscrpljenih i bolesnih mladića, regruta, skoro dječaka.
Svi su i tada, daleko od svoje otadžbine, sanjali svoje selo, ulicu, sokak, prijatelje, rodbinu, svoje ljubavi još neizrečene, a ostali su zauvijek u "Plavoj grobnici", u tamnim talasima Jonskog mora.
Prvih dana umiralo je dnevno i do 300 vojnika. U prvo vrijeme sahranjivani su na kamenoj obali ostrva, a kasnije kada to više nije bilo moguće, čamcima su prevoženi i potapani u vode Jonskog mora.
Smatra se da je na ostrvu Vidu i u "Plavoj grobnici", kao i na 27 vojničkih grobalja na Krfu sahranjeno oko deset hiljada srpskih vojnika i regruta. Vido je ostrvce kraj grada Krfa, poznato iz Prvog svjetskog rata, kada se na njemu nalazila bolnica za srpske vojnike koji su došli na Krf poslije prelaska preko Albanije.
Veliki broj srpskih ratnika je sahranjen u moru kraj ostrva, u "Plavoj grobnici". Tokom tridesetih godina DžDž vijeka na ostrvu je dovršena izgradnja mauzoleja u kome su zapisana imena onih koji su tu izdahnuli, a čija su imena bila znana. Ostrvo je udaljeno svega kilometar od gradske luke u Krfu i da bi se stiglo do njega potrebno je desetak minuta vožnje brodićem. Mauzolej, kosturnica na ostrvu Vidu rađena je po projektu arhitekte Nikole Krasnova, a završena je 1938. godine.
Na mermernim zidinama nalaze se 1.232 kasete sa kostima ratnika koji su bili sahranjeni na 27 krfskih grobalja, a čija su imena bila poznata. Kosti 1.532 nepoznata ratnika sahranjena su u dva spoljašnja bočna kamena bunkera iznad kojih se nalazi lice i naličje. Iznad ulaza u mauzolej se nalazi velika reprodukcija albanske spomenice na kojoj se nalazi grb kraljevine Jugoslavije.
Šta su u tebi izazvali stihovi pjesme Milutina Bojića "Plava grobnica"? To je pitanje koje zauvijek stoji pred putnicima namjernicima, svima koji posjete to sveto srpsko mjesto na Krfu.
- Plava grobnica, to morsko plavetnilo u kome su srpski vojnici pronašli svoj vječni mir je sveto mjesto na koje svaki Srbin treba da ode i duboko se pokloni. Stihovi ove pjesme u meni su izazvali razna osjećanja, a među njima i osjećaj dužnosti da poštujemo i nikada na zaboravimo žrtve naših predaka. Hvala im za slobodu u kojoj danas živimo - pisalo je u jednom odgovoru.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
