Petar Kočić

Školovanje

Osnovnu školu je učio najprije kod kaluđera u manastiru Gomionici, četiri sata udaljenom od njegovog rodnog sela, gdje mu je otac provodio kaluđerski život, a dovršio je kao redovan đak u banjalučkoj srpskoj školi. Kada se kao četrnaestogodišnjak u jesen 1891. godine upisao u sarajevsku gimnaziju, tada jedinu u BiH, kroz prve tri godine bio je veoma marljiv đak, uvijek s odličnim ocjenama.

Ali u četvrtom razredu školske 1894/95. godine izazvao je nekoliko incidenata i sukobio se s vlastima, pa je zbog toga početkom maja 1895. ne samo isključen iz sarajevske gimnazije nego i iz Sarajeva policijski protjeran u rodno mjesto. Odmah poslije toga Kočić je bez pasoša otputovao u Beograd, gdje je nastavio redovno gimnazijsko obrazovanje, položivši u junu 1899. godine maturu.

Od 1899. do 1904. godine studirao je slavistiku na bečkom univerzitetu i za to vrijeme aktivno učestvovao u raznim studentskim akcijama, naročito onim koje su bile uperene protiv austrijskog režima u Bosni (studentski memorandumi, zborovi, skupljanje materijala o prilikama u zemlji).

Boravak u Beču

No, boravak u Beču za Kočića je od najveće važnosti po tome što je u ovo vrijeme intenzivno radio na književnosti i sa tri knjige pripovjedaka "S planine i ispod planine" (Sremski Karlovci 1902, Zagreb 1904. i Beograd 1905) stekao glas priznatog i istaknutog književnika.

Za sve vrijeme školovanja - u Sarajevu, Beogradu i Beču - Kočić je živio u teškim prilikama, primoran često da gladuje i održava samo goli život.

Po završenom školovanju Kočić nije mogao dobiti državnu službu u Bosni, pošto se svojim radom već zamjerio austrijskim vlastima, pa je u jesen 1904. prešao u Srbiju sa namjerom da tu nađe zaposlenje.

Krajem januara 1905. postavljen je za nastavnika na srpskoj gimnaziji u Skoplju, gdje je predavao našu književnost i jezik. Ali, na ovom mjestu nije dugo ostao, samo desetak mjeseci, a zatim je zbog javnog sukoba sa zvaničnim srpskim predstavnicima premješten po kazni u gimnaziju u Bitolj. Smatrajući kaznu nepravednom, Kočić nije htio da ide u Bitolj, nego je napustio srpsku državnu službu i u novembru 1905. došao u Sarajevo. Tu je radio jedno vrijeme kao povremeni saradnik u "Srpskoj riječi", a zatim je početkom februara 1906. godine dobio mjesto sekretara Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta", što mu je omogućilo da prema tuđinskoj upravi ostane i dalje potpuno nezavisan.

"Prosvjeta"

Kočić je namjeravao po dolasku u Sarajevo da pokrene humorističko-satirički list "Jazavac", ali je zemaljska vlada iz političkih razloga odbila da mu za to izda koncesiju, jer je u njenoj povjerljivoj arhivi bio rđavo okarakterisan. A kad je ubrzo poslije toga "Prosvjeta" najavila pokretanje svog društvenog organa i za urednika naznačila Kočića, svoga sekretara, vlada iz istih razloga nije dopustila ni u ovom slučaju da urednik bude Kočić, već je od "Prosvjete" zatražila da imenuje drugo lice.

Dok je radio u "Prosvjeti", Kočić je živo učestvovao u političkom zbivanju toga vremena, naročito u generalnom radničkom štrajku u maju 1906. godine, kad je, pored ostalog, pokušao da radničkim akcijama pridruži i seljačke mase iz sarajevskog sreza. Obaviještena o tom radu, austrijska vlast je nastojala da Kočića, kao opasnog političkog protivnika, odstrani iz Sarajeva i na taj način onemogući njegovu političku djelatnost. Tako su po zahtjevu zemaljske vlade činjeni pokušaji da se Kočić optuži sudu ne samo zbog učešća u generalnom štrajku nego i zbog protivdržavne sadržine njegovog književnog djela. A kad se vidjelo da se sudski ne može progoniti za ove stvari, zemaljska vlada je pribjegla administrativnim mjerama i u nekoj beznačajnoj uličnoj demonstraciji našla zgodan povod da Kočića početkom decembra 1906. po drugi put policijski protjera iz Sarajeva.

Goran Đuran, Autor je arhivista-istraživač u Arhivu RS      

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.