Ovim čudovištima su nas plašili kad smo bili mali
U najranijem djetinjstvu plašili su nas Babarogama, Baukom iz mraka ili nekim drugim stvorenjem koje se krije ispod kreveta ili u ormaru.
Zaplašivanje je imalo za cilj da neke stvari više nikad ne radimo ili da se smirimo i budemo dobri, inače "veliki zli vuk će doći po nas". Ipak, u srpskoj mitologiji postoje objašenjenja za stvorenja kojima su nas plašili.
Bauk je mitska životinja koja se krije na tanim mjestima, rupama ili napuštenim kućama, čekajući da zgrabi, odnese i proždere svoju žrtvu. Ipak, može se otjerati svjetlom i bukom. Ima nespretan korak (baulja), a njegova onomatopeja je "bau". Interpretacija baukovih osobina navodi na zaključak da je bauk u stvari opis medvjeda, koji su već bili istrebljeni u nekim dijelovima Balkan i poznati samo kao legenda. Sama riječ "bauk" je isprva koršićena kao hipokorizam, ublažujuća riječ, upravo da to što radite nije "bauk", već nešto što se da riješiti.
Beda je takođe biće iz srpskog narodnog predanja. Ona putuje po svijetu, posjećuje ljude, napada ih i muči. Beda je zapravo gadno, slinavo, koščato biće koje je, izgledom i svojim karakteristima dostojno prezira. Bede se brzo množe. Vole da kradu ljudima stvari i zakopavaju ih u zemlju. Pornašeno je dosta takvih riznica. Jezik beda liči na šištanje i krkljanje.
Karakondžula je naziv za noćnog demona u narodnom vjerovanju u Bugarskoj, Makedoniji i Srbiji. Karakondžule su isključivo ženski demoni sa likom starice sa velikim noktima i gvozdenim zubima i (veoma često) sa rogovima.
Karakondžule se pojavljuju u nekrštene dane i tada noću jašu čovjeka po selu ili kroz rijeku i strašno ga fizički izmuče. Žene, međutim, maltretiraju na drugačiji način. Ponekad im izgrebu lice noktima ili ih bacaju s brda, ili ih udave u vodi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
