Ovaj čovjek se borio u II svjetskom ratu mačem i lukom
Utrčavanje u bitku samo sa mačem bilo je savršeno prihvatljivo ukoliko ste se borili u nekom srednjovjekovnom ratu, međutim, ovo možda ne bi bila pametna stvar tokom Drugog svjetskog rata. Međutim, Malkom Torp Fleming Čerčil nije tako mislio.
Fleming, prozvan „Bijesni Džek“, rođen je u Oksfordširu, završio je Kraljevsku vojnu akademiju u Sendhrstu 1926. godine.
Prije svoje slave stečene u Durgom svjetskom ratu, „Bijesni Džek“ je radio kao urednik novina, a zbog svog vještog korišćenja luka i strele, čak se pojavio i u filmu a predstavljao je i Veliku Britaniju u Oslu na takmičenju u streljaštvu 1939. godine.
To je bilo vrijeme kada se svijet bližio Drugom svjetskom ratu. „Bijesni Džek“ je napustio vojsku nakon 10 godina službe, ali se rado ponovo prijavio zato što je „zemlja upala u nezgodaciju u njegovom odsustvu“.
Do maja 1940. godine „Bijesni Džek“ bio je drugi po komandi u jednoj pješadijskoj četi. Oduvijek je marširao u borbu sa svojim lukom i strijelom i mačem za pojasom. Uprkos tome što su ta oružja odavno bila zastarela, Čerčil ih je branio riječima – „Po mom mišljenju, oficir koji kreće u borbu bez svog mača je nepravilno obučen“.
Njegovo srednjovjekovno oružije nije služilo samo kao ukras. Tokom borbe za Dankerk, tokom koje je 300.000 vojnika bilo zaglavljeno na plaži i moralo da bude evakuisano, Čerčil je oborio njemačkog vojnika uz pomoć preciznog pogotka lukom i strelom.
U maju 1941. godine, „Bijesni Džek“ se dobrovoljno prijavio za Operaciju Streljaštvo. U pitanju je bio napad na njemački garnizon u Norveškoj, tokom kog je vodio dvije čete. Kada je ova prigodno nazvana operacija u pitanju, nema nikakvih informacija koje bi potvrdile ili opovrgnule korišćenje luka.
Čerčilov zadatak je tokom ove brobe bio da zauzme dvije protivničke topovske baterije. Kako su se brodom približavali zoni napada, on je stajao na pramcu i svirao gajde. Kada su se iskrcali prvi je poveo napad sa mačem u ruci.
Taj mač mu je služio i kasnije. Tokom 1943. godine „Bijesni Džek“ je bio stacioniran u Salermu kada su njegove trupe bile primorane da uđu u tip borbe za koji nisu bile trenirane. Čerčil je ponovo krenuo ispred svojih vojnika vitlajući mačem. Iz tame je iskočio ispred njemačkih stražara sa podignutim mačem što je toliko preplašilo vojnike da su se predali.
Čerčil je te noći imao 42 zarobljenika uz pomoć samo jednog vojnika i vjernog mača.
Nakon ovoga Čerčil je poslat u Jugoslaviju gdje je predvodio napade na Nijemce sa ostrva Vis.
U maju 1944. godine, tokom jedne velike operacije, „Bijesni Džek“ je predvodio svoje ljude uz jedno brdo, ali je svega njih šestoro uspjelo da stigne do cilja. Džek se našao na izložđen neprijatelju sa svega par vojnika pored sebe tako da je odlučio da uradi jedinu razumnu stvar u tom trenutku – izvadio je svoje gajde i počeo da svira.
Čerčil je svirao svoje gajde sve dok ga udara granate nije onesvijestio. Na kraju akcije bio je uhvaćen.
Nijemci su ga smjestili u koncentracioni logor Sašenhause kako bi ga ispitali. Oficiri su vjerovali da je u rodu sa slavnim Vinstonom Čerčilom, što nije bio slučaj, ali je ipak bio smatran važnim zatvorenikom zbog njegovog čina.
Kao što biste mogli da pretpostavite, „Bijesni Džek“ nije bio tip čovjeka koga bi zatvorski kamp mogao da zadrži. Vrlo brzo nakon njegovog zarobljavanja pokušao je da pobjegne, ali nije uspio da stigne daleko. Nakon toga, prebačen je u logor u Austriji.
U aprilu 1945. godine osvjetljenje u kampu je zatajilo, a Čerčil je ovo iskoristio i nestao u tami. Nakon bjekstva je samo nastavio da hoda i 8 dana kasnije i 250 kilometara kasnije, naišao je na oklopna vozila Sjedinjenih Američkih Država. Uspio je da ih ubijedi da je bio britanski pukovnik i prebačen je na bezbjednost.
Međutim, bezbjednost nije bilo ono što je „Bijesni Džek“ tražio. Bio je razočaran kada je saznao da se rat polako završava i da je propustio skoro godinu dana borbi. Umjesto da se vrati kući, odlučio je da se prebaci u Burmu gdje je rat protiv Japana i dalje bio u punom povoju.
Kada je napokon stigao do svoje destinacije, Amerika je već bacila bombu na Nagasaki i Hirošimu, što je označilo i kraj tog rata.
„da nije bilo tih prokletih Jenkija, mogli smo da ratujemo još barem 10 godina“, izjavio je tom prilikom.
Kraj rata nije označio i kraj Čerčilovih avantura. Nakon rata odlučio je da trenira za padobranca, a kada se kvalifikovao, poslat je u Palestinu. Kasnije je postao intruktor za borbu u Australiji, gdje je zavolio surfovanje.
Iz vojske se povukao 1959. godine, a 1998. godine je preminuo u Sariju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
